Joj, mama, ja ti se nikad ne bih mogla zaljubiti u curu! Meni su ti dečki baš super - rekla je jedne večeri, gledajući film, tada petogodišnja Marina svojim roditeljima i izazvala salve smijeha.

- Pa, naravno! Zaljubiš se u onoga u koga se zaljubiš, ne možeš ti to odlučiti! Ne ide to tako jednostavno - smijući se, objasnila joj je mama Ivana. Zagrlila je Marinu i namignula svojoj partnerici, Marininoj drugoj mami Katarini .

Marina ne odrasta u klasičnoj obitelji s mamom i tatom: ona ima dvije mame.

- I njoj to nije nikakav problem - kaže mama Ivana, 35-godišnja učiteljica iz jednog primorskoga grada.

Marinu je posvojila prije pet godina, kad je djevojčica imala dvije godine. Posvojila ju je, službeno, kao samohrana majka, iako je u to vrijeme već živjela sa svojom partnericom Katarinom, godinu dana mlađom web dizajnericom.

Nisu je pitali je li gej

- Silno sam željela dijete, oduvijek. I silno sam željela baš posvojiti dijete. Javila sam se nadležnom centru za socijalnu skrb kao samac jer prema našem zakonu oni mogu posvojiti dijete. Prošla sam potrebnu obradu, dobila status potencijalnog posvojitelja i, kao i svi drugi, čekala nekoliko godina da se pojavi baš naše dijete, dijete za nas - priča Ivana.

Nikada je u centru, kaže, nisu pitali živi li u istospolnoj zajednici, a njoj nije bilo ni na kraj pameti to im spomenuti.

- Jedino što su me pitali, s obzirom na to da su znali da mogu imati biološko dijete, jest što će se dogoditi ako u budućnosti budem rodila. Odgovorila sam im da će nam onda biti još veselije. I to je bilo to - priča Ivana.

Prije posvojenja, zajedno sa svojom partnericom, tisuću je puta proradila sve svoje strahove i fobije, a, kaže, bilo ih je: je li takva odluka odgovorna, je li to fer prema djetetu, hoće li morati voditi neke njihove borbe, kakvo će mu biti djetinjstvo u društvu koje ovakve obitelji ne prihvaća, kako će mu objasniti našu situaciju, hoće li mu biti teško.

- Imala sam brojne strahove i promišljanja, ali odlučile smo da mi to možemo i da ćemo dati sve od sebe da našem djetetu bude dobro, da raste u sretnoj obitelji i da se može nositi s problemima ako oni nastupe - kaže Ivana.

Odmah su joj rekli istinu

A oni, kaže, zapravo nikada nisu nastupili.

- Sve je to prenapuhano, ta fama kako istospolni parovi ne bi smjeli posvajati djecu zbog društva koje to ne prihvaća i jer će toj djeci biti jako teško. Iz prakse vam mogu reći da naša okolina prihvaća našu obitelj daleko bolje nego što smo mi očekivale. Posebno lako je prihvaćaju djeca, njezini vršnjaci - kaže Ivana.

Marina je imala dvije godine kad je stigla u njihovu obitelj. Nije joj bilo neobično što ima dvije mame, nego to što ima obitelj.

- Imala je pitanja koja su tipična za posvojenu djecu, u fazi emocionalnog vezivanja. Primjerice, kad god bi vidjela trudnicu, pitala bi me je li i ona rasla u mojem trbuhu. Odgovorila bih joj da nije, da je ona rasla u trbuhu jedne druge tete koja nije mogla brinuti o njoj, da je nakon toga bila kod teta u domu gdje smo je mi, njezine mame, pronašle. Smatramo da je jako važno prema djetetu biti fer i iskren jer se onda i ono može s tim nositi - priča mama Ivana. U školi, u koju je krenula prošle jeseni, Marina nema većih problema.

Čestitke u školi

- Ali ona je stvarno takav lik da se s činjenicom da je po nekim stvarima drugačija stvarno jako dobro nosi. Ona je, recimo, svima rekla da je posvojena, iako to nije vidljivo i zna da to ne mora sa svima dijeliti. Mi kao obitelj, osim njezina pravog rođendana, slavimo i rođendan naše obitelji, odnosno dan kad nam je stigla. Ona to odmah ispriča u školi, svi joj čestitaju i nema nikakvih problema - priča Ivana.

Odmah na početku škole, kaže, Marinine mame objasnile su učiteljici svoju obiteljsku situaciju i upozorile je da, ako ona s tim ima problema, to rješava u svoje privatno vrijeme, a da se prema djetetu odnosi profesionalno i pedagoški prihvatljivo.

- Ima škakljivih situacija u kojima se mi prepadnemo, ali Marina to odlično odradi. Recimo, kad su u školi učili o svojoj obitelji, Marina je bez pardona nacrtala svoje dvije mame. I nitko nije neobično reagirao - kaže Ivana.

I u razgovoru s prijateljicama koje također žive u istospolnim zajednicama i imaju stariju djecu saznala je da se djeca vrlo lako s tim nose.

- Marina je još mala i njezini vršnjaci su mali pa to lako prihvaćaju. No, prijateljice mi kažu da i u tinejdžerskoj dobi, kad su djeca svega mnogo svjesnija, problema ima manje nego što se misli. Ima djece koja počnu spuštati i vrijeđati, ali su brojniji oni kojima je to ‘super cool’ - smijući se priča Ivana te dodaje kako je sada potpuno uvjerena da dijete - ako mu je doma dobro, ako je voljeno i svjedoči ljubavi svojih roditelja - nauči kako se nositi s onima koji joj ne žele dobro.

- Ima nekih roditelja njezinih vršnjaka koji nas izbjegavaju ili ne razgovaraju s nama, ali dok ne diraju Marinu, nama to, vjerujte mi, ni najmanje ne smeta - kaže Ivana.

izvor

Povodom vijesti o osnivanju nove udruge, razgovarali smo s njenim supredsjednikom. Noa Pintarić rekao nam je da udruga sjedište ima u Hrvatskoj, ali će svakako raditi i na regionalnim suradnjama, naročito s obzirom da je riječ o prvoj udruzi u regiji koja je osnovana za bavljenje tim temama.

Do sada se u regiji naravno po tom pitanju događale različite stvari: „Ono s čime sam upoznat je grupa samopodrške u Beogradu, preko Gaytena, a i Lorice imaju projekt „Put u prostranstvo“, te im upravo predstava ide po regiji.“

Predstava o kojoj govori je „U cipelama moga roda“ koja se inače nalazi i u programu događanja koja najavljuju Ljubljana Pride, a Noa napominje da su LORIce imale i edukacijske programe, dok je Kontra organizirala sastanke i radili su na pokretanju grupe samopodrške, te su zvani i TS aktivisti iz Srbije ne bi li zainteresiranima ovdje približili tematiku. To međutim sve nije bilo dovoljno. Upitali smo ga što je bilo potrebno da se iz neformalnih inicijativa dođe do „kritične mase“ potrebne da se osnuje udruga:

N. P.: Nije da se nije radilo, ali ipak je inicijativa morala doći iz trans “redova”, da se izrazim vojnim terminom.

Q.hr: Zašto je po tebi bilo potrebno da inicijativa dođe od strane transpopulacije?

N. P.: Zato što se ipak radi o potrebama koje najbolje razumiju osobe koje se nalaze u toj situaciji, potrebe su specifične – medicinska posebice kod transseksualnih osoba.

Q.hr: S obzirom na neformalnost dosadašnjih inicijativa, je li uopće postojala sustavnija komunikacija s državnim institucijama? I koji su vaši planovi po tom pitanju?

N. P.: Zvanična komunikacija koliko znam ne, bilo je izoliranih slučajeva koji su se obraćali institucijama. Naš primarni cilj je oformiti grupu samopodrške i definirati konkretne potrebe, nakon toga krećemo sa zahtjevima spram institucija.

Q.hr: Koji bi to bili zahtjevi?

N. P.: Već sada uviđamo da su to pravna i medicinska pomoć, ali zahtjeve treba konkretizirati na osnovu potreba zajednice i onda krenuti u akciju. Imat ćemo redovite sastanke s trans osobama u okviru grupe koje će onda dijeliti svoje probleme s drugim članovima – time ćemo vidjeti što je gorući problem, odnosno s kojim problemom se najviše članova susreće.

Q.hr: Dakle prvo vam je na rasporedu ustaliti sastanke članova? A dalje?

N. P.: Planiramo vrlo uskoro imati prvi sastanak i upoznati se uopće međusobno, jer do sada se uglavnom radilo o internetskim poznanstvima i nakon toga definirati prioritete koje ćemo ići rješavati. Također među prvim stvarima nam je u planu psihološko i pravno savjetovalište – to već znamo da je potrebno zajednici.

Q.hr: Spomenuo si i ideju povezivanja na regionalnoj razini? Smjerate li šire od toga?

N. P.: Radit ćemo također i na uspostavljanju veza s europskim i svjetskim trans udrugama, a planiramo i konferenciju koja bi okupila regiju – kao što su LORIce napravile – uz gostovanje aktivista iz Europe. Već sada smo u komunikaciji, doduše neformalnoj, s irskim TENI-jem – i naravno tu je TEGU. Uskoro je i TS konferencija u Dublinu pa ćemo i tamo imati predstavnike.

Q.hr: A tko je sve u udruzi i javljaju li vam se osobe zainteresirane za uključivanje?

N. P.: Članovi udruge su roditelji trans osoba, psiholozi, same transosobe, a pridruženi članovi su i partneri/ce TS osoba…Do sada smo zaprimili upite o volontiranju, o grupi podrške i o pravnom savjetovanju. Žele se priključiti udruzi, da, no nažalost mnogi nisu iz Zagreba tako da će im dolasci na sastanke biti malo otežani, ali radit ćemo na fundraisingu za takve situacije.

Q.hr: Traži se dakle pravna pomoć?

N. P.: Upiti o pravnom savjetovanju se odnose na proceduru o promjeni spola u dokumentima. Postoji pravilnik o načinu prikupljana medicinske dokumentacije za promjenu spola u dokumentima (LINK), koji je nedavno mijenjan. Promjena je utoliko što više nije potreban kirurški zahvat da bi se promijenio spol u dokumentima, i oko toga postoje pitanja. Baš zato nam i trebaju ti sastanci – da znamo sto se događa u zajednici, tj. zato nam općenito i treba udruga, baš zbog dijeljenja informacija a ne da je sve viva voce.

Q.hr: Što je po tebi najpotrebnije u ovom trenutku?

N. P.: Što nam treba je svakako službeni medicinski tim i da nam HZZO pokrije troškove kada nije u mogućnosti ispuniti sve zahtjeve procesa tranzicije, tim koji bi se sastojao od psihologa, psihijatra, endokrinologa i kirurga, znači tim koji se transparentno bavi tranzicijom. Na tome se doduše radi, i za sada imamo liječnike, ali tim nije kompletan što se kirurgije tiče. Dakle, htjeli bismo da postoji tim liječnika koji doista funkcionira kao tim, i to javno.

Q.hr: Dakle HZZO u biti nije u stanju ispuniti sve potrebno? Nemaju sve potrebne specijaliste?

N. P.: Da, nema na primjer urologa….

Q.hr: Misliš li da postoji zazor u medicinara od područja ili je problem u tomu što su neinformirani?

N.P.: Da, odnosno jako je teško motivirati liječnike jer kako ne postoji vidljivost TS zajednice tako se u javnosti, a i u struci percipira da nema potrebe. Što se mi nadamo promijeniti našom udrugom.

U udruzi kažu kako transseksualne i transrodne osobe u Hrvatskoj i zemljama regije većinom žive u vrlo teškim životnim uvjetima, a njihova se ljudska prava vrlo često grubo krše u gotovo svim segmentima života. Ovakva situacija i vrlo specifične potrebe transseksualnih i transrodnih osoba, kao i zakonske prepreke s kojima se susreću ukazuju na veliku potrebu za organiziranim djelovanjem u smjeru unapređivanja kvalitete njihovih života. S obzirom na legislativne promjene koje je najavilo Ministarstvo uprave, prvi korak je na putu, a radom udruge zakonske će odredbe vjerojatno lakše doživjeti i implementaciju. (Udruzi se možete sa svim upitima obratiti na mail adresu: transaidcroatia@gmail.com)

izvor

POVORKA PONOSA LGBTIQ OSOBA

16. lipnja 2012.

„Imamo obitelj!“

-Tisućljetni hrvatski san-

Poštovane i poštovani,

u Zagrebu će se 16. lipnja 11. put za redom održati društvena i politička manifestacija Zagreb Pride. Glavni dio ("Pride Week") ovogodišnjeg Pridea održat će se od 8. do 16. lipnja, a Povorka ponosa počet će okupljanjem u 14.00h na Trgu žrtava fašizma te će proći će središnjim zagrebačkim ulicama i završiti javnim skupom i koncertom u parku Zrinjevac.

Tema Zagreb Pridea 2012. su LGBTIQ obitelji, a slogan je "Imamo obitelj! Tisućljetni hrvatski san":

Mi koji/e smo dio velike LGBTIQ obitelji odbijamo biti nevidljivi/e, odbijamo biti neravnopravni/e, odbijamo slušati poruke da naše obitelji ne postoje.

Naša vizija je prihvaćanje, naša želja je jednakopravnost, naša potreba je solidarnost. Ovo su vrijednosti na kojima bi trebale počivati sve obitelji – životne zajednice i partnerstva izgrađena na ljubavi, a ne na mržnji. Mi ćemo izboriti svoje pravo da uređujemo svoje živote kako želimo.

Pozivamo sve građanke i građane da dignemo naš glas i podržimo LGBTIQ obitelji i sve LGBTIQ osobe i naša životna partnerstva diljem Hrvatske. Ovim putem pozivamo sve građane, nevezano za njihovu seksualnu orijentaciju, rodni identitet, rodno izražavanje i bilo koju drugu osnovu, da iskažu podršku i solidarnost s LGBTIQ pokretom u Hrvatskoj u zagovaranju jednakosti, dostojanstva, ravnopravnosti i vidljivosti svih lezbijki, gejeva, biseksualnih, transrodnih, interseksualnih i queer osoba - dolaskom na Povorku ponosa.

Cjeloviti proglas – glavnu poruku javnosti – i vizualni identitet možete naći na ovoj stranici.

O ovogodišnjem programu, nastavku kampanje i ostalim detaljima bit ćete pravodobno obaviješteni/e.

U znaku solidarnosti, za Organizacijski odbor Povorke ponosa 2012. proglas potpisuju:

Zvonka Barbir, Dora Bilandžić, Mariana Cerovečki, Damir Hršak, Marko Jurčić, Mario Malčak, Daniel Martinović, Maja Mrzaj, Luka Nimac, Ivan Novosel, Luka Pervan, Toni Petković, Matea Popov, Nada Topić Peratović, Svjetlana Vukić, Luka Vukobratović i Nikola Zdunić

glasnogovornici/e Povorke ponosa Zagreb Pridea 2012.

Zagreb Pride

'Antonija Bilić je neizravna žrtva lanjskog gej pridea u Splitu', skandalozna je tvrdnja koju je u Splitu izrekla 'skupina intelektualaca' koji se javno protive ponovnom održavanju Parade ponosa 9. lipnja ove godine. Smatraju da je nestala i vjerojatno ubijena djevojka nastradala jer je zbog osiguravanja prošlogodišnje splitske parade 'tisuće policajaca na četiri dana povučeno iz potrage'.

Desetak viđenijih Splićana, mahom iz desničarskih krugova, okupilo se u kafiću Bubamara na Žnjanu kako bi objavilo svoje protivljenje 'teroru manjine nad većinom'. Predvodi ih povjesničar Stjepan Lozo, zatim Guido Piasevoli, a tu su još profesorica Tatjana Alajbeg, novinar Joško Čelan, kipar Miroslav Klarić, bivši ravnatelj Glazbene škole Gordan Sladoljev, kustosica Galerije Meštrović Barbara Kovačić-Domančić, odvjetnik Željko Ostoja, osnivač Hrvatske ratne mornarice Miroslav Lozina te Marko Džaja. Skupili su novinare, pokazali svoje transparente i najavili podnošenje kaznenih prijava ako se dozvoli održavanje Split Pridea.

'Ako se uskrati suglasnost za najavljenu paradu, spriječit će se nasilje nad nedužnim sugrađanima i zaštiti najslabije u našoj političkoj zajednici, a to danas nisu oni koji paradiraju u povorkama', smatra Lozo. Po njihovim informacijama, gradonačelnik Željko Kerum je 'vrlo blizu odluci o zabrani održavanja parade'. Razmišljali su, kažu, i o raspisivanju referenduma jer vjeruju da se 80 posto Splićana protivi ovoj manifestaciji, no za ovu godinu već je kasno - stoga traže njeno otkazivanje, ili barem održavanje na drugoj lokaciji. U suprotnom, vjerojatno će organizirati kontraprosvjed.

Koordinatorica udruge Domine Mirjana Kučer, pak, smatra da je potpuno bespredmetno uopće raspravljati o tim zahtjevima. 'Radi se o ustavnim i zakonskim pravima, besmisleno je odlučivati o tome imaju li ljudi pravo na slobodno okupljanje i izražavanje mišljenja, stavova i potreba. Gej Pride nikoga ne ugrožava', kaže Kučer.

Splitski dogradonačelnik Jure Šundov potvrdio je da je gradska uprava primila zahtjev iz kafića Bubamara te najavio da će se osnovati 'ekspertni tim' sastavljen mahom od pravnih stručnjaka. 'Rješenje za povorku 9. lipnja već je izdano, no dužni smo razmotriti opravdanost i zakonitost svakog zahtjeva koji zaprimimo. Dakle, nakon sastanka s policijom objavit ćemo konačnu odluku i razloge za to', kazao nam je Šundov. On osobno tvrdi da 'uopće nema stav' o gej paradi te da su od njegova osobnog mišljenja puno bitnije 'formalno-pravne činjenice'.

'U svakom slučaju, suprotna mišljenja su dozvoljena, ali nasilje i necivilizirano ponašanje nisu', kaže Šundov.

izvor

Rasprava o medicinski potpomognutoj oplodnji u Hrvatskoj je u punom jeku. Pritom se pitanje umjetne oplodnje za lezbijske parove nekako našlo na margini iako ono pogađa i stvarne parove sa stvarnim željama. Marija i Ana su ljubavni par, a da su zakonske prilike u Hrvatskoj liberalnije, zvali bismo ih i bračnim. Ne samo da bi htjele pravno jače regulirati svoju vezu, nego i žele dijete koje bi jedna od njih rodila te da mu obje budu majke, donosi u svojoj Priči dana Deutsche Welle.

Iako sve zvuči prilično jednostavno, pred tih nekoliko crtica o njihovoj ljubavi i zajedničkoj budućnosti ispriječilo se puno službenih, ali i onih drugih zapreka. Toliko da je novinar morao preimenovati svoje sugovornice za predstavljanje u ovom članku.

Njih dvije su pritom, da ne bude zabune, vrlo hrabre mlade žene: jedine koje je, u više tjedana raspitivanja o mogućim kontaktima u raznim ženskim nevladinim udrugama, novinar uspio privoljeti da mu ispričaju svoju životnu priču.

'Poznati su nam slučajevi djece homoseksualnog roditelja, s kojim žive u njezinoj ili njegovoj istospolnoj zajednici. Postoje problemi s okolinom, ali treba naglasiti da je u Zagrebu to puno manje izraženo negoli drugdje. S punim desetljećem održavanja Gej Pridea, pored razvoja tolerantnijeg društva, određenu životnu dob dosegnula je i generacija homoseksualnih osoba koji sad razmišljaju o svojoj djeci. A generalno, dakle, Crkva se ispostavlja kao glavni društveni uzročnik negativne atmosfere prema tom pitanju. Ona se protivi bitnim aspektima medicinski potpomognute oplodnje za heteroseksualne parove, a da ne govorimo o homoseksualnim parovima općenito', objašnjavaju Ana i Marija.

Obje su zaposlene u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, dugo su zajedno, vole se i dobro se slažu; govore o tome opušteno i uvjerljivo. Planiranje zajedničkog roditeljstva im predstavlja – što god tko mislio o tome - prirodan nastavak njihova odnosa. Na upit što svakoj od njih ponaosob znači ideja majčinstva, jedna spominje osjećaj radosti, druga navodi kako je to oduvijek željela.

Ostvarenje svog sna ipak su sklone potražiti u inozemstvu, znajući da bi se čekanje na povoljnu klimu u Hrvatskoj moglo otegnuti. Od prošle jeseni preispituju mogućnosti za podvrgavanje medicinski potpomognutoj oplodnji u raznim europskim zemljama koje za to nude bolje izglede: Češka, Mađarska, Makedonija, Danska, Nizozemska... Cijena se kreće od nekoliko stotina do nekoliko tisuća eura, ovisno o tome je li posrijedi inseminacija ili pak oplodnja in vitro.

'Vjerojatno ćemo se ubrzo odlučiti na tretman u nekoj od tih zemalja', govore Ana i Marija za Deutsche Welle i dodaju: 'No time smo riješile samo dio problema. Brinu nas i reakcije naših obitelji, naravno, iako one znaju da smo lezbijke. Ali vjerujemo da će to već nekako doći na svoje. Ono što nam dalje slijedi, u širem društvenom okviru, jest neizvjesnost oko budućnosti prava istospolnih roditelja u Hrvatskoj. Zasad u slučaju smrti biološke majke, tj. one koja je rodila dijete, njezina ga partnerica nema pravo usvojiti. Na to bi veće pravo u Hrvatskoj imao čak i npr. davatelj sjemena.'

Polagano se uvjeti ipak mijenjaju: hrvatski premijer Zoran Milanović baš je prije nekoliko dana najavio početak izrade Zakona o registriranom partnerstvu, što predstavlja osjetan napredak u odnosu na sadašnji Zakon o istospolnim zajednicama i što bi zainteresirane parove moglo približiti zajedničkom homoseksualnom roditeljstvu. Milanović je za taj čin, po općem sudu, vješto iskoristio moment globalno razvikanog iskoraka predsjednika SAD-a Baracka Obame u njegovu dnevnopolitički motiviranom popuštanju homoseksualnoj populaciji.

Paralelno s tim, ostaje još dosta posla oko reguliranja same umjetne oplodnje, za koje je Rada Borić, izvršna direktorica Centra za ženske studije u Zagrebu, rekla da ponajprije treba poštivati ljudska prava. 'Moralo bi se dopustiti i ženama bez partnera i ženama koje žive u lezbijskoj zajednici da odu na medicinski potpomognutu oplodnju. Svako isključivanje bilo koje skupine žena da ostvari pravo koje ima druga skupina je diskriminacija', riječi su Rade Borić.

Ona zaključuje da mogućnost postanka roditeljicom treba dati svim ženama i da se o tome ne smije odlučivati, kao nedavno na javnoj televiziji, televotingom. I dalje inzistiranje na tezi da 'dijete zaslužuje oba roditelja' bi u krajnjoj liniji značilo da samohranim roditeljima treba oduzeti djecu, a posljedično i supružnicima zabraniti rastavu braka.

izvor

Ivica Mraz, član izvršnog odbora bjelovarskog ogranka Hrvatskih laburista - stranke rada, na svom profilu na Facebooku bio je stavio homofobni status u kojem se obrušio na LGBT aktiviste i ministra branitelja Predraga Matića, što je nakon novinarskih poziva osudio i stranački šef Dragutin Lesar, objavivši na svojem profilu na Facebooku opširan odgovor u kojem napominje da nikako nije riječ o stranačkom stavu te da je 'Mrazov post izraz mržnje i uvrede koji se sankcionira odlukama Suda časti, a ne njegovom kao predsjednika stranke'.

'Kao predsjednik stranke, ne pratim profile na Facebooku naših članova, pa tako ni profil navedenog člana Ivana Mraza, koji je napisao homofobnu rečenicu na svom profilu. Informaciju o tome sam saznao tek jučer kasno navečer i zatražio izvješće o tome', piše Lesar. Ističe i da je predsjednik županijske podružnice stranke i saborski zastupnik Zlatko Tušak kazao da 'to sigurno nije stav stranke s obzirom da ona osuđuje svaku diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, pa tako i po spolnoj, a ukoliko je Mraz stvarno dao homofobnu izjavu, onda se radi o njegovom privatnom stavu koji ne odražava stav Hrvatskih laburista'.

'Poštovanje ili sankcioniranje povrede Etičkog kodeksa nije u nadležnosti predsjednika stranke, nego Suda časti. S time je trebao biti ili morao biti upoznat i bivši član naše stranke koji je medije o svemu i obavijestio, a istovremeno nije obavijestio mene kao predsjednika stranke, niti podnio prijavu Sudu časti', kaže Lesar i dodaje: 'Siguran sam da će odgovarajuća stranačka tijela koja su za to ovlaštena, za početak izvršni odbor ogranka Bjelovar, koji je sazvao izvanrednu sjednicu u četvrtak, donijeti odgovarajuće mjere u skladu sa stranačkim Etičkim kodeksom i prijaviti g. Mraza Sudu časti. Sud časti je taj koji će ocijeniti je li gospodin Ivan Mraz prekršio pravila ponašanja i sukladno tome donijeti odgovarajuće mjere.'

'Kao predsjednik stranke Hrvatskih laburista osuđujem svaku diskriminaciju po bilo kojoj osnovi i vjerujem da će Sud časti sukladno svojim ovlastima postupiti po našem Etičkom kodeksu', zaključuje Lesar.

izvor

Najnoviji primjer sloma povorke ponosa stigao je prošlog tjedna iz Kijeva, gdje je policija otkazala Pride jer sudionike nije mogla zaštititi od ultradesničarskih prosvjednika. Međutim, iako je parada otkazana, to nasilnike nije spriječilo da se fizički obračunaju s organizatorima neodržanog Gej Pridea, te su mnogi ozlijeđeni. Slično je prošlog tjedna bilo i u Sankt Petersburgu, gdje je napadnut autobus s LGTB aktivistima.

Jedan nizozemski zastupnik u EP-u zatražio je da Ukrajina pod hitno povuče svoje homofobne zakone i zaštiti LGTB populaciju. Međutim, valja napomenuti kako Ukrajina nije jedina koja zakonski kažnjava javno iskazivanje potpore pravima gejeva i lezbijki. Niz zemalja "istočnog bloka" donio je slične zakone na nacionalnoj ili lokalnoj osnovi, a riječ je o Rusiji, Moldaviji, Litvi, Latviji i Mađarskoj.

Stoga su zastupnici u EP-u predložili donošenje rezolucije o borbi protiv homofobije, koja cilja upravo na ukidanje spomenutih zakona. Potporu rezoluciji najavile su sve važnije grupacije u Europskom parlamentu, osim kluba zastupnika EFD-a.

Ti zakoni proturječe europskim vrijednostima

"Ti zakoni kriminaliziraju ono što vlasti tih zemalja klasificiraju kao homoseksualnu propagandu, a to uključuje i zastave duginih boja, ali i javno isticanje teze da je homoseksualnost normalna. Strašno je i sramotno da kijevska policija nije uspjela zaštititi malo grupicu sudionika parade", kazala je zastupnica Zelenih Marije Cornelissen, prenosi The Parliament.

"Takvi zakoni i ponašanje su potpuno inkompatibilni s europskim vrijednostima, europskim zakonima i Europskom konvencijom o ljudskim pravima", dodao je britanski zastupnik Michael Cashman.

izvor

Ivica Mraz, član izvršnog odbora bjelovarskog ogranka Hrvatskih laburista - stranke rada, na svom Facebook profilu je stavio homofobni status u kojem se obrušio na LGBT aktiviste, ali i na ministra branitelja Predraga Matića

'Zar je pravi naziv 'Povorka ponosa'? Ja bih tu kolonu nazvao 'Povorka bolesnih pedera', i to s braniteljima nikakve veze nema', piše Mraz komentirajući Matićev prijedlog da branitelji osiguravaju Povorku ponosa u Splitu.

'Oni kojih ih podržavaju (Vlada, Sabor, nevladine udruge), nek' idu i stanu u tu tampon zonu, to će im biti na diku. A tebi, Frede, poručujem: Napravi komisiju istinskih, pravih 'nevladinih' branitelja, a ima tu vrsnih pravnika, koji će istražiti koji su to 'veliki Hrvati' uništavali i pljačkali ovu lijepu i bogatu zemlju od ranih devedesetih.

Frede, reci javno imaš li 'muda' reći istinu. Svi oni koji vole Hrvatsku stat će iza tebe, budi siguran. Imaš li 'muda' reći da su svi ni koji su učestvovali u privatizacijskoj pljački, oni koji su napravili i uredili pravni okvir te pljačke veleizdajnici. I još jedno pitanje: Znadeš li gdje je Veljko Marić? I jedan savjet: Ostavi se ti raznoraznih 'Povorki ponosa', imaš ti pametnijeg posla', zaključuje Mraz.

Status je stavio prije pet dana, 17. svibnja, a njegov stranački šef Dragutin Lesar na svom profilu objavio je kako Mrazov post 'jeste izraz mržnje i uvrede koji se sankcionira odlukama Suda časti, a ne mojom kao predsjednika stranke'.

izvor

Britanski stručnjaci pozdravili su inicijativu za proširenje prava na umjetnu oplodnju, koju je pokrenuo National Institute for Health and Clinical Excellence's (NICE) nakon što je utvrđeno da umjetna oplodnja 'funkcionira' i u slučaju žena srednje životne dobi. Istovremeno, prava istospolnih parova po pitanju umjetne oplodnje izjednačena su s pravima heteroseksualnih parova.

Ovim promjenama tisuće Britanki dobit će šansu iskusiti majčinstvo kroz besplatnu umjetnu oplodnju. Žene iznad 39 godina dosad su bile osuđene na privatne klinike, koje proces umjetne oplodnje naplaćuju i do 8.000 funti.

Profesor emeritus Gedis Grudzinskas iz bolnice Barts and the Royal London Hospital rekao je da nova pravila reflektiraju 'društvene promjene', no pitanje je hoće li ih državni fondovi moći priuštiti.

'Kako ćemo pomiriti promjene u društvu i jednakost na pristup zdravstvenim uslugama s ekonomskim poteškoćama?', pita se Grudzinskas.

Novi pravilnik odnosi se na zdravstvene službe u Engleskoj i Walesu, koje bi osobama u istospolnim vezama trebale financirati potpomognutu ili intrauterinalnu oplodnju (IUI) doniranom spermom. Ukoliko nakon šest pokušaja ne dođe do začeća, razmotrit će se pristupanje izvantjelesnoj, in vitro oplodnji (IVF) koja je složenija i skuplja.

Takva regulacija sastavni je dio provedbe zakona iz 2008. godine kojim su roditeljska prava gej osoba izjednačena s heteroseksualnim osobama. Tim zakonom ukinut je zahtjev klinikama za umjetnu oplodnju da u procesu odlučivanja u obzir uzimaju potrebu djeteta za ocem ili muškim uzorom. Gej parovi i žene bez partnera sada moraju samo dokazati da djetetu mogu pružiti 'suportivno roditeljstvo', te klinike bilježe veliki porast zahtjeva gej parova za umjetnom oplodnjom.

Službene brojke pokazuju da je broj lezbijskih parova podvrgnutih IVF-u porastao sa 178 u 2007. na 417 u 2010. godini. Zbog niske razine uspješnosti IVF-a (20 posto za 38-godišnju osobu), parovi na takve tretmane mogu potrošiti desetke tisuća funti.

Također, ženama od 40 do 42 godine koje nemaju šansu zatrudnjeti prirodnim putem ponudit će se jedan besplatni IVF tretman. U toj dobnoj skupini, jedan tretman uspješan je tek za svaku osmu ženu.

izvor

u organizaciji Društva Parada Ponosa Ljubljana

Udruge LORI i ALARM

Vas s velikim zadovoljstvom pozivaju na

FORUM-KAZALIŠNU PREDSTAVU

„U CIPELAMA MOGA RODA“

Gdje: KUD France Prešeren, Karunova 14, Ljubljana

Kada: 26.svibnja 2012. (subota) u 20.30 sati.

www.ljubljanapride.org

Predstava govori o problemima i diskriminaciji s kojima se suočavaju transrodne osobe u društvu. Zbog predrasuda i nerazumijevanja koji su široko rasprostranjeni u javnosti, transrodne osobe su često prisiljene suočavati se s osuđivanjem, odbacivanjem, pa i nasiljem. Ovakvu svakodnevnicu prolaze kako i u obitelji, tako i na radnom mjestu te u široj okolini. Predstavom želimo potaknuti bolje razumijevanje i prihvaćanje transrodnih osoba u današnjem društvu.

Forum-kazalište je oblik interaktivne scenske igre u kojoj publika dobiva priliku da svojim intervencijama (postavljanjem pitanja likovima, zamjenom izvođača ili uvođenjem novog lika/likova) aktivno utječe na ishod prikazane priče.

Predstava je nastala u sklopu projekta udruge LORI „Put u prosTRANStvo“ .

Vidimo se! :)

Slobodno proslijedite poziv vašim prijateljima i prijateljicama.

Lori