24. 06. 2006., ZAGREB

Izravno s mjesta događanja javljaju vam se Think Pink, hm..., Divlja Mrkva i apropo.

Evo, da se sada tu ne igramo;), ja (apropo) ću početi s pričom.

U Zagreb smo stigle nakon sat i pol vožnje super autocestom (turisti lude jer su opet na nekim dijelovima trake zatvorene, pa se voze po jednoj). Došle do Ilice, parkirale i krenule dio poslom, a dio opuštanjem. Budući je u Vinceku, najpoznatijoj slastičarnici bila gužva, odlučile mi naći neku slastičarnicu na Cvjetnom trgu s terasom da može i naša pasica uživati s nama. Kolači su možda bili bljutavi, ali zato gdje god nam se pogled okrenuo, sve je zvonilo koliko nam je gejdar hvatao signale. Promijenile smo nekoliko kafića, a na terasi svakoga po barem 4 LGBT osobe. Zagreb nije nikada bio toliko LGBT kao tu večer. I to je genijalan osjećaj. Jasno mi je kako se u San Franciscu osjećaju. Ugodno čavrljanje se zamjenjivalo s trunčicom straha od toga što će nam donijeti sutrašnji dan. Hoće li sve proći mirno ili će biti gužve.

«Jedini način da novcem kupiš ljubav je da kupiš psa.»

Ovo je rečenica ostala tetovirana u mom umu od dana kada sam ju kao mala pročitala u jednom svom albumu sa sličicama. Album je bio još mamin i skupa smo ga popunjavale. Bio je super, sladak, miran, a ne ovi današnji, i nije imao veze sa ikakvim sportom ili ratom. Skupljala sam sličice slatkih nacrtanih djevojčica (taman za jednu queer osobu lezbijske orijentacije) koje su se bavile svim i svačim, bilo da su se igrale s loptom, kamiončićima, uzgajale cvijeće, trčale po šumi i išle na ribolov, igrale se s lutkicama ili se jednostavno družile s prijateljicama i prijateljima. Ispod svake je sličice stajala jedna mudra izreka, ako ćemo ih tako nazvati, vezana za aktivnost na slici. Veliki je broj tih izreka imao veze s ljubavlju, prijateljstvom, povjerenjem i poštivanjem različitosti, a meni je od svih njih u pamćenju najjasnije ostala gore navedena izreka.

Biti aktivna/an

Razmišljala sam ovih dana o puno stvari. Iznenađujuće, jer posla ima koliko vam drago. Kada se bavite aktivizmom, nikada vam nije dosadno. Još ako ga i živite, što najveći broj aktivistkinja i aktivista čini, nema vam sekunde mira. Zašto? Zato jer kada ste u tome srcem i životom, onda je svaki napad, svako kršenje prava ikome isto kao da krše prava i vama. To bi trebalo biti tako za svakoga, ali većina ljudi se sažali, suosjeća s osobom kojoj se krše prava, ali je na kraju samo sretna što se to njoj nije dogodilo.

Sve redom ove su serije namijenjene publici koja je u pubertetu i sve redom se bave seksualnošću koja je na one višestruko priznate i prihvaćene u društvu. Neke od ovih serija, kao South of Nowhere i Sugar Rush grade svoju radnju oko likova homoseksualne i/ili biseksualne orijentacije ne mareći za lažni moral društva u kojem živimo. Iako su serije u neku ruku manje seksualno eksplicitne nego one koje imaju samo heteroseksualne likove, ipak su njihovi likovi potpune osobe koje istražuju svoju seksualnost, zaljubljuju se i ulaze u seksualne odnose.