Zašto je važna edukacija o LGBTIQ temama u školama?

Posted in Novosti

Škola je jedno od ključnih socijalizacijskih okruženja u kojem djeca i mladi razvijaju svoje kompetencije i uspostavljaju odnose s vršnjacima i odraslima. Kako bi u tome bili uspješni, neophodno je da škole budu mjesta koja su sigurna, poticajna i podržavajuća.

To je posebno izazovno kada govorimo o mladim lezbijkama, gejevima, biseksualnim, transrodnim i interspolnim osobama koje se suočavaju sa stigmom, diskriminacijom i marginalizacijom a nerijetko i različitim oblicima nasilja (IGLYO, 2018.). Rezultati Istraživanja Agencije Europske unije za temeljna prava iz 2014. godine pokazuju kako je u Hrvatskoj do svoje 18. godine dvije trećine LGBTI osoba skrivalo svoju orijentaciju u školi a 69 % ih je doživjelo negativne komentare.

S ciljem osiguravanja uključivog obrazovanja IGLYO je 2018. godine u partnerstvu s organizacijama civilnog društva i obrazovnim stručnjacima/kinjama proveo istraživanje koje je pokazalo kako manje od polovice nacionalnih ili regionalnih akcijskih planova država članica izričito sprječava i adresira homo/bi/transfobično nasilje (Izvještaj o LGBTQI uključivom obrazovanju). Europska unija, Vijeće Europe i Ujedinjeni narodi prepoznaju zabrinjavajuću prisutnost diskriminacije i nasilja nad LGBTI mladima u školama te donose direktive i preporuke s ciljem suzbijanja homo/bi/transfobije u obrazovanju i zaštite djece i mladih u školskom okruženju. Ovi međunarodni dokumenti prepoznaju važnost sveobuhvatnog pristupa ovom problemu koji uključuje razvijanje nacionalnih i školskih politika, kurikuluma i obrazovnih materijala, edukaciju obrazovnih djelatnika/ica, pružanje podrške mladim LGBTI osobama te provođenje edukacijskih i informativnih kampanja na nacionalnom nivou (Smjernice za suzbijanje homofobije i transfobije te vršnjačkog nasilja na osnovi spolne orijentaciije i rodnog identiteta u školama, LORI, 2016.).

Hrvatska također prepoznaje važnost zaštite ljudskih prava te zakonskim okvirima osigurava zaštitu od različitih oblika diskriminacije a ljudska se prava nastoje promicati i školskim kurikulumima. Nacionalnim okvirnim kurikulumom (2010.) ističe se važnost govora o ljudskim pravima ali tek u obliku međupredmetnih tema, koje se zbog znatne količine obaveznih nastavnih sadržaja ne uspijevaju provoditi na zadovoljavajućim razinama. Izvještaj Kuće ljudskih prava Zagreb Ljudska prava u Hrvatskoj: pregled stanja za 2019., ističe kako su u novom kurikulumu međupredmetne teme Zdravlje „niti jednom riječju ne spominju se rodni stereotipi, rodna ravnopravnost, LGBTIQ teme, pitanja uvažavanja različitosti i tolerancije prema seksualnim manjinama, promocija pozitivnih stavova prema seksualnosti“. Zagreb Pride (2018.) u Izvještaju o stanju ljudskih prava LGBTIQ osoba u Republici Hrvatskoj 2014. – 2017. upozorava da „usprkos zakonskoj zabrani diskriminacije LGBTIQ osoba, a s obzirom na neprovođenje planova koji imaju za cilj smanjenje homofobije, bifobije i transfobije u obrazovnom sustavu, osnovno znanje i stavovi o LGBTIQ osobama formiraju se ponajprije u sklopu vjeronauka, koji se, za razliku od zdravstvenog odgoja i građanskog odgoja i obrazovanja, sustavno provodi u javnim školama“. Upravo je u udžbeniku vjeronauka Zajedno u ljubavi. Udžbenik za katolički vjeronauk sedmoga razreda osnovne škole vidljiv neprimjeren i ponižavajuć sadržaj gdje se istospolna orijentacija spominje tik uz silovanje i pedofiliju.

Slika 1. Periš, J., Cicvarić, A., Galić, V., i Rađa, V. (2017.). Zajedno u ljubavi. Udžbenik za katolički vjeronauk sedmoga razreda osnovne škole. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, str. 57

Nacionalnim istraživanjima (LORI, 2007.; Bagić i Gvozdanović, 2015.; Zagreb Pride, 2013.) potvrđuje se kako je homo/bi/transfobija te nasilje prema LGBTI osobama jedan od ključnih problema hrvatskog društva, što upućuje na važnost kvalitetnijeg uključivanja sadržaja o ljudskim pravima i LGBTIQ tema u školske kurikulume. Istraživanje Kuliš i Petrović (2018.) kojim se ispitivala povezanost određenih obrazovnih faktora i stavova srednjoškolaca/ki o osobama istospolne orijentacije, upućuje kako 50% učenika/ica završnih razreda srednjih škola smatra istospolnu orijentaciju oblikom poremećaja ili bolesti.

Neosporivo je da različiti oblici homo/bi/transfobije ostavljaju neposredne i dugoročne posljedice na psihosocijalno zdravlje LGBTI mladih. LGBTI osobe žrtve su emocionalnog, verbalnog i fizičkog nasilja te ujedno žive u strahu od mogućih napada ili odbacivanja. U suočavanju s ovim problemima nose se s depresijom, anksioznošću, strahovima i osjećajem ljutnje a u pravilu se za pomoć ne obraćaju nastavnicima/icama u strahu od dodatne osude, dok se njihova posebna ranjivost ogleda u činjenici da pomoć i podršku ne pronalaze često niti u obitelji.

Razmotrimo li sve navedeno, možemo li doista tvrditi da hrvatski odgojno-obrazovni sustav obrazuje mlade da poštuju ljudska prava i slobode za sve ljude jednako? Vrijedilo bi, također, promisliti i o tome jesu li zbilja hrvatske škole svim učenicima i učenicama mjesta sigurnosti i podrške.

UČINIMO OBRAZOVANJE SIGURNIM I UKLJUČIVIM!


Tekst je nastao u sklopu #LORIIDAHOBIT2020 kampanje s ciljem informiranja javnosti o položaju LGBTI mladih u odgojno-obrazovnom sustavu u Hrvatskoj i važnosti edukacije o LGBTIQ temama u školama. Kampanja uključuje niz video svjedočanstava LGBTI mladih koji govore o svojim iskustvima tijekom školovanja te informativne članke o problematici homofobije, bifobije i transfobije u obrazovanju. Kampanju u sklopu svoje stručne prakse kreiraju studentice druge godine diplomskog studija pedagogije FFRi-a, Antonela Pribanić i Tea Staničić, u suradnji s mentoricama iz udruge LORI.

Share

Copyright © 2010 LORI, All Rights Reserved