Mama,

puno je godina prošlo otkada ti pokušavam reći ovo što ću ti sada napisati u ovome pismu. U pismu, kojega ti možda nikada neću dati.
No, nadam se da ću jednom ipak skupiti dovoljno hrabrosti da ti ga dam.
Uopće ne znam kako da ti to kažem, ne znam ni koje bi riječi koristila, da te što manje povrijedim i da me ti možda bolje razumiješ u svemu tome.

Dragi moj Tata!

Sjećaš li se neki dan kada sam bila bolesna, zvao si me i pitao: "Imaš li što za pojest?", "Ko će ti psa izvest van?", "Ko će ti otići do dućana?", "Ko će ti skuhat čaj, napravit med sa limunom, skuhat juhu,...?" A ja sam samo šutjela i mislila u sebi :"kaži mu, kaži mu, sad je možda vrijeme!" Ali nisam mogla..