Kada razmišljam o svom coming out-u, ne mogu razmišljati o jednom događaju. Bio je to više niz događaja koji su uslijedili tijekom godina. Često su bili ispunjeni nervozom, brigama i neprospavanim noćima, ali možda je to razlog što sada spavam kao beba skoro svaku noć. S 10 godina sam se prvi put upitala šta ako sam ja gej i otuda je nekako krenulo.

Prema riječima mojih roditelja, ja sam bila od onih što će „vragu isčupati rogove i vratiti natrag da ovaj to neće ni skužiti“, odnosno, divlja, uvijek za akciju i neki muving, nikada doma, uvijek u nekoj „nevolji“. Joooj, oni uvijek preuveličavaju sve. Recimo da sam bila i jesam „živa“.

Društvo iz ulice je znalo što sam i kakva sam a i ja to nisam niti sakrivala, zašto i bih?? Zašto bih se sakrivala iza maske nečega što nisam samo da bih se nekome svidjela!? NIKADA! Možda su me zato tako i prihvatili. Svih tih godina u našem društvu je bila i Ana, moja susjeda, po meni, ali i dečkima, najljepša cura u gradu.