Ni dan danas ne mogu shvatiti zašto sam onoga dana postao netko drugi za vas. Postao sam gej. Iako sam za sebe uvijek to bio i nikada nisam postao, za vas sam najednom postao nešto drugo. U samo jednom satu prestao sam biti sin, onaj vaš Marin, sasvim solidan brat, kako sami kažete s istančanim smislom za pravdu ali s malo smisla za „ispeci pa reci“, nedovoljno uredan i tako dalje... O tome da sam ja gej pričalo se samo jedanput, kad sam vam rekao.

Dragi roditelji,

Od svoje petnaeste godine razmišljala sam kako da vam kažem tko sam, kako da vam na najblaži mogući način kažem koga volim i upoznam vas s njom. Bojala sam se da ćete se užasno ljutiti, da ćete biti povrijeđeni, izbaciti me iz kuće i ono najgore da me nećete više voljeti. Sjedila bi kao zaleđena svaki put kada bi se na televiziji, radiju ili novinama spominjala homoseksualnost i slušala vaše komentare kako je to bolesno, kako se širi kao pošast sa zapada i kako li ti roditelji odgajaju djecu da ispadnu tako loši, neprirodni.