Istrebimo gospođe sa bundama
«We understand the worth of blessings only when we have lost them.» - Plautus
Prolazim gradom ovih dana sa neutaživom željom da premlatim svaku ženu koja na sebi ima pravu bundu od naravno pravog životinjskog krzna. One plišane me ne zanimaju iako možda uzrokuju pomor plišanih medvjedića.
Zašto? I što je tu odjednom novo.
Ponos ili sram nas bilo
Anybody who is any good is different from anybody else. - Felix Frankfurter
Znam da je svima već prilično dosadila cijela tema Pride-a, pogotovo onima koji se zateknu s vremena na vrijeme na stranicama namijenjenim našoj populaciji. Pride se bliži vrtoglavom brzinom, a svi se kao ptice sjatili da kažu svoje. Nisam namjeravala baviti se ovom temom, ali kao i svakom/j aktivisti/kinji koja ima dušu u ovome malo je teško suzdržati se i držati dalje.
ZRINJEVAC I MNOŠTVO ZASTAVA U DUGINIM BOJAMA
24. 06. 2006., ZAGREB
Izravno s mjesta događanja javljaju vam se Think Pink, hm..., Divlja Mrkva i apropo.
Evo, da se sada tu ne igramo;), ja (apropo) ću početi s pričom.
U Zagreb smo stigle nakon sat i pol vožnje super autocestom (turisti lude jer su opet na nekim dijelovima trake zatvorene, pa se voze po jednoj). Došle do Ilice, parkirale i krenule dio poslom, a dio opuštanjem. Budući je u Vinceku, najpoznatijoj slastičarnici bila gužva, odlučile mi naći neku slastičarnicu na Cvjetnom trgu s terasom da može i naša pasica uživati s nama. Kolači su možda bili bljutavi, ali zato gdje god nam se pogled okrenuo, sve je zvonilo koliko nam je gejdar hvatao signale. Promijenile smo nekoliko kafića, a na terasi svakoga po barem 4 LGBT osobe. Zagreb nije nikada bio toliko LGBT kao tu večer. I to je genijalan osjećaj. Jasno mi je kako se u San Franciscu osjećaju. Ugodno čavrljanje se zamjenjivalo s trunčicom straha od toga što će nam donijeti sutrašnji dan. Hoće li sve proći mirno ili će biti gužve.
Izravno s mjesta događanja javljaju vam se Think Pink, hm..., Divlja Mrkva i apropo.
Evo, da se sada tu ne igramo;), ja (apropo) ću početi s pričom.
U Zagreb smo stigle nakon sat i pol vožnje super autocestom (turisti lude jer su opet na nekim dijelovima trake zatvorene, pa se voze po jednoj). Došle do Ilice, parkirale i krenule dio poslom, a dio opuštanjem. Budući je u Vinceku, najpoznatijoj slastičarnici bila gužva, odlučile mi naći neku slastičarnicu na Cvjetnom trgu s terasom da može i naša pasica uživati s nama. Kolači su možda bili bljutavi, ali zato gdje god nam se pogled okrenuo, sve je zvonilo koliko nam je gejdar hvatao signale. Promijenile smo nekoliko kafića, a na terasi svakoga po barem 4 LGBT osobe. Zagreb nije nikada bio toliko LGBT kao tu večer. I to je genijalan osjećaj. Jasno mi je kako se u San Franciscu osjećaju. Ugodno čavrljanje se zamjenjivalo s trunčicom straha od toga što će nam donijeti sutrašnji dan. Hoće li sve proći mirno ili će biti gužve.
Novcem kupiti ljubav
«Jedini način da novcem kupiš ljubav je da kupiš psa.»
Ovo je rečenica ostala tetovirana u mom umu od dana kada sam ju kao mala pročitala u jednom svom albumu sa sličicama. Album je bio još mamin i skupa smo ga popunjavale. Bio je super, sladak, miran, a ne ovi današnji, i nije imao veze sa ikakvim sportom ili ratom. Skupljala sam sličice slatkih nacrtanih djevojčica (taman za jednu queer osobu lezbijske orijentacije) koje su se bavile svim i svačim, bilo da su se igrale s loptom, kamiončićima, uzgajale cvijeće, trčale po šumi i išle na ribolov, igrale se s lutkicama ili se jednostavno družile s prijateljicama i prijateljima. Ispod svake je sličice stajala jedna mudra izreka, ako ćemo ih tako nazvati, vezana za aktivnost na slici. Veliki je broj tih izreka imao veze s ljubavlju, prijateljstvom, povjerenjem i poštivanjem različitosti, a meni je od svih njih u pamćenju najjasnije ostala gore navedena izreka.