Mnoštvo želja putovalo je srcima, glavama, mobitelima i općenito cyber spaceom kroz vrijeme Božića i ulaskom u Novu godinu. Većina je ljudi dala sve od sebe ne bi li bližnjima zaželjela najljepše moguće želje u godini koja stiže.

Primili smo želje o ostvarenju snova, dobrom zdravlju, sretnoj ljubavi, ispunjenom životu, uspjehu na poslu.
Da li nam je netko zaželio osiguranje prava? Ljudska prava, pa i životinjska prava su nešto što se uzima zdravo za gotovo prečesto te zbog toga čini se i više ih se krši. Prava jedne osobe, jednog živog bića su potpuna dok ne krše prava druge osobe, živog bića. Pitanje je samo kako to može itko tako postaviti budući znamo koliko smo međusobno različiti i kako su nekima granice jedva vidljive, a drugima pred nosom. Spremni su mnogi postavljati uvjete i osuđivati druge na osnovu vlastitog viđenja stvari i života. Olako se sudi, olako sebi uzimamo za pravo suditi. U zadnje mi se vrijeme čini da su svi ljudi naučeni općenito uzimati za sebe prava koja im odgovaraju, naravno ne i obaveze koje idu uz njih. A mi? Trebamo li mi tražiti zaštitu od nasilja, zabranu diskriminacije, pravo braka, djecu? Ili se i od nas, pri tome mislim na pripadnice/ike seksualnih i/ili rodnih manjina, očekuje da učinimo isto? Da uzmemo prava?