Draga Sara,
Neću ti ni pričati šta me je sve snašlo u ovih koliko dana od kada ti se nisam javila, ne znam više o koliko je dana riječ. Oprosti na tome.
U zadnje je vrijeme sve ovo malo previše za moju malenkost.
Osjećam se kao da sam razapeta između deset špaga na kraju kojih stoje konji i vuku, pa tko će bolje, jače i brže. Rekla sam ti da sam sve podrobno isplanirala, popunila sve rupe u rasporedu. Sve mi je išlo na ruku.
Super je, sve ide kao podmazano. S faksom je sve u redu, upisala sam godinu i već dala onaj jedan ispit koji mi je ostao, sada radim, unaprijed na slijedećim. Trudim se. Zapela sam i ne dam. Neću dužiti danas. Žuri mi se jer imam smjenu popodnevnu u teretani, a poslije toga svoju grupu i još smo Andrea i ja planirale izaći, onako malo, da budemo same. U ovih tjedan dana vidjele smo se dva puta, na faksu i na kavi.
Jednostavno ne stignemo.