Draga Sara, nedjelja, 30. studeni 2003.

Draga Sara,

Blago je reći da se očito ne javljam više tako redovito. A obećala sam si da ću marljivo pisati, ali uvijek iskrsne nešto i onda zaboravim napisati, a kada se sjetim, pa bi možda pisala i unatrag više ne znam šta mi se to tako važno dogodilo tog i tog dana. I tako prođe tjedan, ili prođu čak dva, a da ja nisam sjela i zapisala svoj život, razmišljanja i ideje, a kamoli one svojih bližnjih.

Ja sam dobro. Idem na predavanja, radim u teretani za pultom i sa grupama. Patri i ja smo pokrenule i onu našu izmišljenu disciplinu koju planiramo i patentirati i predstaviti na simpoziju finesa ili kako god se to zvalo koji se odražava svake godine u Zagrebu na Velesajmu, a ići ćemo s tim programom najvjerojatnije i u Italiju na sajam fitnesa. Super je na tim događajima. Hrpa instruktora okupljenih u dvoranama koji vježbaju uz muziku. S prijašnjih sam takvih sajmova svaki put došla doma na sve četiri. Iz nekog razloga ne znam odoljeti niti jednoj vježbi i sve probam, sve vidim, provedem dva dana od jutra do mraka vježbajući i poslije sam mrtva.

Jednom prilikom me tata odnio u krevet jer nisam bila u stanju dignuti se i stati na noge, a kamoli napraviti korak. Mama se bila prestrašila. Drugi sam dan jaukala pri svakom koraku, ali je bilo super i vrijedilo je svake kapljice znoja i svakog bolnog prenategnutog mišića. Priznajem, ovisnica sam o kretanju. Zvučim kao reklama za, ma znaš već šta, mobilnu telefoniju.

Slušam muziku na kompjuteru i stavila sam si jednu od svojih lista, tek sam sada shvatila da je lagano depresivna, nježna i mekana. Baš kao ja. Ha. Nemoj me shvatiti ozbiljno. Dobro mi je. Osjećam se super. Jedino, nekako sam sva mekana. Ugnijezdila bi se u nečijem zagrljaju i lelujala s travom na buri između dvije tople, nježne ženske ruke i lice koje dodiruje moje dok nam se kose mrse u jednu. Nitko te ne može držati zagrljenu uz svoje tijelo kao što to zna jedna žena. Možda heteroseksualke ne misle tako, one bi radije muškarca, ali ako upitamo heteroseksualne muškarce, vidjela bi, složili bi se oni sa mnom. Fali mi zagrljaj. Ne, Andrea više nije opcija.

Podijeli:

Scroll to Top