HRVATSKI MEDIJI O HOMOSEKSUALNOSTI

LORI je 2001. godine provela istraživanje medija kako bi vidjele na koji način hrvatski mediji prikazuju homoseksualnost. Pratile smo 11 pisanih medija (Jutarnji list, Novi list, Slobodna Dalmacija, Večernji list, Feral Tribune, Globus, Gloria, Nacional, Imperijal, OK i Svijet). Prvi dio projekta uključivao je praćenje navedenih medija u razdoblju od 1. srpnja do 31. kolovoza 2001. g., analizu i interpretaciju dobivenih podataka, aktivističko lobiranje medija te uspostavljanje suradnje s djelatnicama i djelatnicima medija. U drugom dijelu projekta uslijedilo je ponovno praćenje istih medija, od 1. listopada do 30. studenog 2001. g, kako bismo vidjele da li je došlo do očekivanih pozitivnih pomaka u pristupu medija homoseksualnosti.

Analiza članaka je izvršena s obzirom na:

 - rubriku u kojoj se javio (zabava, znanost, školstvo, kultura, sport, politika, crna kronika, ostalo),
 - način na koji se govori o temi (ozbiljno pozitivno, ozbiljno negativno, ironično, šaljivo, neutralno),
 - domaća ili strana zbivanja ,
 - žanr (vijest, intervju, reportaža, komentar autora, TV program, osobna priča, kolumna, vic, ostalo),
 - nepovezanost ili povezanost naslova s temom (pozitivan, negativan, neutralan način),
 - homoseksualnost : mušku, žensku ili zajedničku (obje istovremeno),
 - dodatnu opremu (fotografija, karikatura, crtež),
 - kategoriju članka - autorski, redakcijski, agencijski ili nepotpisan članak,
 - autora - domaći, strani, nepoznat; muški, ženski, nepoznat
 - stav autora (pozitivan, negativan, neutralan),
 - veličinu teksta (u postocima i u karticama),
 - sadržaj članka (zbivanje, gay pokret, reagiranje javnosti, znanstveno istraživanje, stavovi intervjuirane osobe, anketa, pisma čitatelja, TV program, o životu poznatih osoba, autorov komentar, priča).

Interpretacija završne analize iz 2001.g. (od 01. listopada do 30. studenog)

U svim praćenim medijima objavljeno je 227 članaka. Analiza podataka prikupljenih u drugoj fazi praćenja pokazala je da se o homoseksualnosti najčešće pisalo u obliku vijesti (23,3%), što odgovara prvom praćenju, dok se postotak javljanja homoseksualnosti kao glavne teme (20,3%) smanjio u odnosu na prvo praćenje. Nameće nam se zaključak da je veći broj članaka objavljenih u prvom dijelu koji homoseksualnost imaju kao glavnu temu, posljedica održavanja Gay pride-a u Beogradu u to vrijeme, čemu u prilog ide i veliko smanjenje broja članaka u drugom praćenju koji se odnose na reagiranje javnosti vezano uz homoseksualnost (0,9%).

U skladu s prvim praćenjem je i podatak da je najveći broj članaka bio s područja zabave (65,2%). Od ovih, najzastupljeniji su članci u TV i video vodiču (31,3%) što ipak odražava uređivačku politiku televizijskih kuća, a nije stvarno progovaranje o toj temi.

Lezbijke i homoseksualci i dalje imaju marginalizirani položaj u hrvatskom društvu. Tome u prilog ide i činjenica da za 61,2% članaka veličinu teksta u karticama nije imalo smisla računati, budući da se homoseksualnost spominjala jednom riječju do par rečenica, dok je čak 27,8% članaka bilo manjih od jedne kartice. Taj podatak pokazuje da se nastavlja trend nedovoljne zastupljenosti homoseksualne tematike u pisanim medijima.

O homoseksualnosti se nastavlja najviše pisati na neutralan način (72,2%), čak u većem postotku nego u prvom praćenju. Zabrinjavajući je nedostatak članaka koji bi imali ozbiljno pozitivan ton - 7,5% (primjećuje se čak smanjenje u drugom praćenju!). Iz toga proizlazi da hrvatski mediji ne potiču diskriminaciju, ali istovremeno nedovoljno promiču prava homoseksualnih osoba.

Analiza drugog, kao i prvog praćenja, pokazuje da je u člancima muška homoseksualnost skoro dvostruko zastupljenija od ženske (muška: 47,6%; ženska: 25,1%) što ukazuje na nedovoljnu vidljivost lezbijki u hrvatskom društvu.

Najzastupljeniji su i dalje oni članci u kojima je homoseksualnost tek usput spomenuta (60,8%). Zaključujemo da se pristup novinara homoseksualnosti nije bitno promijenio budući da se toj tematici i dalje najčešće pristupa površno, neozbiljno ili čak senzacionalistički. Međutim, primjetan je veći broj članaka koji izvještavaju o domaćim zbivanjima (26%), kao i veći postotak članaka u kojima sam autor daje svoj komentar o homoseksualnosti (19,8%).

Gore navedena analiza podataka pokazala je da se homoseksualnosti većinom pristupalo senzacionalistički i površno te da su iznimno rijetki tekstovi koji problematiziraju nesnošljivost okoline i sustavno uskraćivanje građanskih prava osobama homoseksualne orijentacije. Ove činjenice su ukazale na važnost uključivanja medija u proces civilne edukacije i na potrebu kontinuiranog praćenja i analiziranja medija.

Iz navedenih razloga, odlučile smo se nakon dvije godine ponoviti isto istraživanje, usporediti rezultate te dobiti uvid u eventualne promjene (u posljednje dvije godine povećane aktivnosti LGBTT zajednice - Gay Pride, Kampanja za promicanje prava homoseksualnih osoba "Ljubav je ljubav", usvajanje Zakona o istospolnim zajednicama itd.). Ovisno o tome koliko se novinarski stav mijenja u pozitivnom smislu, toliko ćemo moći govoriti i o smanjivanju društvenih predrasuda, a time i o razvoju civilne sredine u kojoj živimo. Dugoročno, očekujemo da će projekt dovesti do senzibiliziranja djelatnica i djelatnika u hrvatskim medijima, i putem njih, hrvatske javnosti o pravima homoseksualnih osoba te kreirati ozračje tolerancije i prihvaćanja homoseksualnih osoba u široj zajednici.