KONTRASTI U ŽENSKOM SVIJETU

Osmim martom po učiteljici

Drage žene! Ne, ne patim od kompleksa veće vrijednosti pa da sam sada stala na neki imaginarni pijedestal i obratila vam se kao da živimo u doba starog, dekadentnog Rima (naravno, prije nego što je Neron bacio šibicu:).

Povod mome «urbi et orbi» obraćanju je netom «odrađen» Međunarodni dan žena, praznik posvećen svim ženama (a ne samo majkama, što je zabluda koju dosta ljudi još vuče iz ex vremena). Iznova sam bila svjedokinjom i sudionicom mahanja mimozama/ružama/orhidejama (…) i(li) čokolatinima koji su se uz pripadajući zašećereni osmijeh dilali od šećera već laganini unezvjerenom ženskom dijelu populacije. Što se mene tiče, dobro mi je došlo, jerbo nisam stigla u dućan po marendu pa sam se natukla čokoladom:)

Na sve se strane trubilo o ženama, marširalo se, omatalo ružičastim šalovima, isticali problemi, hvalili dobri potezi… Čudom se samo čudim što nisam više puta na TV-u vidjela cijenjenu gđu. Kosor, koja inače u tim prilikama revno stupa u prvim linijama. Ipak, moj je šećerom zadojeni um imao viška energije pa sam malo mozgala. Da, znam da mi to škodi, al' 'ko mi je kriv. Vjerujem da većina nas zna nešto o tome kako je uopće došlo do toga da se proglasi neki praznik posvećen ženama, no mislim da je sada pravo vrijeme da se malo prisjetimo (jea, opet sam zabrazdila u historia-est-magistra-vitae spiku, hehehe :).

Pa da krenemo. Kao i većini pokreta/procesa u novije doba, i «aktivaciji» žena u društvu i ekonomiji kumovala je industrijska revolucija. Riječ je, znači, o vremenu s kraja 19. na početak 20. stoljeća. Godine koje su mu prethodile obilježila je spolna segregacija i mali postotak zaposlenih žena u industrijski razvijenim zemljama. One koje su i bile zaposlene, uglavnom su radile u tekstilnoj industriji, manufakturi i kao pomoćno osoblje u kućanstvima bogatih, i to u vrlo lošim uvjetima i za malu plaću.

U Europi, Velikoj Britaniji, Americi i Australiji žene sve više lobiraju za pravo glasa, koje tada još, treba li reći, nisu imale. Dakle, mogle su raditi (puno) i primati plaću (lošu), ali u politiku se nisu smjele «petljati». Do osiguranja prava glasa bio je trnovit put pa su žene shvatile da je najbolje prvo se povezati na ekonomskom planu. Godine 1903. u Americi su sindikati i nezavisna ženska udruženja koja su također podržavala žensko pravo glasa osnovali Ligu ženskih sindikata, ne bi li tako pomogli radnicama u ekonomskom i političkom jačanju. Prvi neslužbeni «dan žena» obilježen je 1908. godine, zadnje nedjelje u veljači, također u SAD-u, kad su žene organizirale velike demonstracije i uz pravo glasa tražile da im se osiguraju i njihova politička i ekonomska prava.

Dvije godine kasnije, 1910., izaslanstvo ženskih američkih sindikata otputovalo je na Drugu međunarodnu konferenciju socijalistkinja u Kopenhagenu, s namjerom da predloži Dan žena kao međunarodni praznik. Tada je veliki utjecaj na međunarodni socijalistički pokret imala Njemačka socijalistička partija, osobito Clara Zetkin. Ona je potaknuta akcijama američkih radnica sastavila zahtjev za obilježavanjem jednog dana u godini kad bi žene lobirale za svoje interese. Njen je prijedlog jednoglasno usvojen i rezultat je - Dan žena.

Sljedeće je godine, 1911., kao rezultat odluka u Kopenhagenu, prvi put službeno obilježen Dan žena, i to u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Slavilo ga je više od milijun žena i muškaraca, a tražili su ne samo pravo glasa za žene, nego i omogućavanje prava na rad i profesionalno usavršavanje te ukidanje spolne diskriminacije. Ni tjedan dana kasnije, 25. ožujka, kao posljedica loših radnih uvjeta u New Yorku je u jednom pogonu izbio veliki požar, u kojem je poginulo 140 radnica. Ta je tragedija imala snažan utjecaj na poboljšanje radnog zakonodavstva SAD-a, koje je dotad bilo, najblaže rečeno, nonšalantno prema sankcioniranju onih koji nisu svojim radnicima osigurali prihvatljive uvjete za rad.

E sad, to je generalno to, međutim ostaje nam još razjasniti kako je došlo do toga da se za datum obilježavanja Dana žena odredi baš 8. mart/ožujak? Tu je prste umiješala «majčica Rusija». Naime, Ruskinje su prvi put obilježile Dan žena zadnje nedjelje u veljači 1913. godine, i to u sklopu mirovnog pokreta kojim se pokušao spriječiti galopirajući svjetski rat. Slijedi nekoliko godina pauze, zbog rata, a 1917. Ruskinje ponovno biraju zadnju nedjelju veljače za obilježavanje Dana žena i traže pravo na «kruh i mir». Organizirale su veliki prosvjed, a pomogle su im i povijesne okolnosti - ruski car je odstupio s prijestolja, a privremena vlada zajamčila je ženama pravo glasa.

Bila je nedjelja, 23. veljače - po julijanskom kalendaru, koji se tada koristio u Rusiji, dok je po gregorijanskom, po kojem se ravnao ostatak svijeta, to bila - nedjelja, 8. ožujka. Taj je dan potom izabran kao datum kad će se u cijelom svijetu obilježavati Međunarodni dan žena. Ooops, zvonilo je! Kraj sata povijesti. Do čitanja… :)

Rednick