TERMINOLOGIJA
 SEKSUALNA ORIJENTACIJAOdnosi se na emocionalnu, romantičnu, seksualnu i emotivnu privlačnost prema osobama
određenog spola. Poznate su tri seksualne orijentacije:
- heteroseksualna - homoseksualna - biseksualna SPOLNI / RODNI IDENTITET I IZRAžAVANJEZalažemo se na pravo izražavanja svoje seksualne orijentacija i pravo na rodni identitet i/ili
njegovo izražavanje. Spolni/rodni identitet - označava vlastito spolno/rodno određenje, ne nužno vezano
za spol koji je pripisan rođenjem. Spolni/rodni identitet ne znači samo binarni koncept "muškoga" ili
"ženskoga". HETEROSEKSUALNA OSOBAOsoba koju fizički, emocionalno i/ili duhovno privlače uglavnom osobe suprotnog spola. HETEROSEKSIZAMPristup/stav koji promovira heteroseksualnost kao jedini legitimni oblik ljudske seksualnosti, te ignorira
postojanje drugih seksualnih orijentacija, negira postojanje lezbijki, gej muškaraca i biseksualnih osoba. HOMO/BI/TRANSFOBIJADruštvo u kojem živimo počiva na patrijarhalnim i heteroseksualnim društveno
reproduciranim normama. Jasno definirane tradicionalne rodne uloge muškaraca i žena koje iz ovog proizlaze,
također određuju odnose između žene i muškarca. U ovom smislu, jedino što društvo odobrava
i podržava su heteroseksualna orijentacija, kao i društveno utemeljeni rodni identiteti žena i muškaraca u
odnosu na spol u kojem su te osobe rođene. Homofobija, bifobija i transfobija predstavljaju oblik kulturnih i socijalnih predrasuda koje se, na
individualnoj osnovi internalizirane, manifestiraju kao strah, averzija, diskriminirajuće ponašanje i nasilje prema
osobama koje su homoseksualne ili biseksualne orijentacije, te različitog rodnog identiteta i/ili izražavanja od
društveno prihvaćene seksualnosti, seksualne orijentacije i rodnih uloga. Individualna homo/bi/transfobija proizlazi iz uvjerenja da su lezbijke, gej muškarci, biseksualne,
transeksualne, transrodne, interspolne i queer osobe bolesne i/ili nemoralne, što se manifestira kroz osjećaj straha, gađenja,
mržnje prema ovim osobama. Ovo uvjerenje proizlazi iz predrasuda i stereotipa koji postoje u društvu, a kojima su
najčešći uzrok neinformiranost i neznanje. Institucionalizirana homo/bi/transfobija se odnosi na brojne načine kojima (javne) institucije
(javna administracija, poslovni i zdravstveni sektor, vjerske zajednice i dr.) diskriminiraju ljude na temelju njihove seksualne
orijentacije i/ili rodnog identiteta i izražavanja. Kulturalna homo/bi/transfobija se odnosi na društvene norme i pravila koja nam govore da je biti
heteroseksualne orijentacije jedino ispravno i/ili moralno. Institucionalizirana i kulturalna homofobija se još nazivaju i heteroseksizam. INTERNALIZIRANA HOMO/BI/TRANSFOBIJAOdrastanje i življenje u diskriminirajućem homo/bi/transfobičnom društvu dovodi do
usvajanja negativnih stavova i predrasuda o homoseksualnosti, biseksualnosti, transrodnosti i transeksualnosti od strane samih lezbijki, gej
muškaraca, biseksualnih, transrodnih i transeksualnih osoba. Tada govorimo o internaliziranoj homofobiji, bifobiji i transfobiji. ZAKONI O SODOMIJIIzraz za različite državne zakone, koji zabranjuju specifične seksualne aktivnosti. Sodomija
nije sinonim za lezbijski/gej seks, iako se ti zakoni uglavnom koriste za tužbe protiv gej muškaraca. Legalna
definicija sodomije je drukčija od države do države, te se često primjenjuje za određene seksualne
aktivnosti npr. analni seksualni odnos. ZASTAVA DUGINIH BOJASimbol LGBT zajedništva i raznolikosti koji se upotrebljava diljem svijeta.
Upotrebljava se još ružičasti trokut (kojeg su upotrebljavali nacisti kako bi identificirali gej
muškarce tijekom holokausta), crni trokut (koji se koristio kako bi se identificiralo lezbijke,
Rome/Romkinje i prostitutke) i dr. COMING OUT/OTKRIVANJE SVOJE SEKSUALNE ORIJENTACIJEOtkrivanje drugima svoje homo/biseksualne orijentacije. To je trenutak kada se osoba otvoreno identificira
kao lezbijka, gej muškarac ili biseksualna osoba u svom osobnom i/ili profesionalnom životu. Zašto lezbijke, gej muškarci i biseksualne osobe govore ljudima o svojoj seksualnoj orijentaciji? Iako prihvaćaju svoju seksualnost, osobe istospolne seksualne orijentacije često to drže za
sebe, znajući da društvo ne tolerira ovu različitost, već upravo suprotno, osuđuje je. Međutim,
dijeljenje ovoga dijela sebe s drugima važno je za mentalno zdravlje osobe. Potvrđeno je da je proces razvoja
identiteta lezbijki, gej muškaraca i biseksualnih osoba nazvan "izlazak", snažno povezan s psihološkom
prilagodbom - što je pozitivniji lezbijski, gej i biseksualni identitet, bolje je mentalno zdravlje osobe i više
samopoštovanje. Pri coming out-u produbljujemo naše odnose s ljudima oko nas i iskrenost prijateljstava koje imamo. Za neke homo/biseksualne osobe proces progovaranja o svojoj seksualnoj orijentaciji je težak, za druge
nije. Često se lezbijke, gej muškarci i biseksualne osobe osjećaju različitima, prestrašenima i samima
u trenutku kada shvate da je njihova seksualna orijentacija različita od društveno nametnute norme. Ovo naročito vrijedi za
osobe koje postanu svjesne svoje gej, lezbijske ili biseksualne orijentacije kao dijete ili adolescent, što je vrlo
često. Ovisno o njihovim obiteljima i okruženju u kojem žive, moguće je da će se morati boriti protiv
predrasuda i dezinformacija o homo/biseksualnosti. Djeca i adolescenti mogu biti posebno osjetljivi na loše reakcije uslijed
predrasuda i stereotipa. Isto tako, mogu se bojati odbacivanja obitelji, prijatelja, suradnika, društvenih i religijskih
institucija. Nekim se gej ili biseksualnim osobama može dogoditi da izgube posao ili da budu maltretirani/e u školi
ako njihova seksualna orijentacija postane opće poznata. Upravo zbog neprihvaćanja i odbijanja, ovaj korak
često prate strah i tjeskoba. Nažalost, gej muškarci, lezbijke i biseksualne osobe su više izloženi/e fizičkim
napadima i nasilju nego heteroseksualne osobe. Istraživanja provedena u Kaliforniji sredinom 1990. pokazala su da je
gotovo 1/5 svih lezbijki i 1/4 svih gej muškaraca, bilA žrtvom zločina iz mržnje na osnovi njihove
seksualne orijentacije. U drugom kalifornijskom istraživanju, s otprilike 500 mladih, polovica mladih muškaraca
je priznala neki oblik anti-gej agresije; od verbalnog (nazivanje pogrdnim imenima) do fizičkog nasilja. Heteroseksualne osobe otvoreno govore o svemu što prati njihov emocionalan život, o svojim
partnerima/icama, o ljubavi i seksualnosti, itd. Pritom nitko ne osuđuje njihovu seksualnu orijentaciju, niti su zbog
toga na bilo koji način diskriminirani. Dok istu ovu dimenziju ne ostvare i homoseksualne osobe, te dožive da
njihova seksualna orijentacija više nije primarni fokus kod drugih, bit će potrebno da homoseksualne osobe javno
otkrivaju svoju orijentaciju. U ovom smislu, vidi se i važnost održavanja parade ponosa (gay pride) gdje LGBT osobe,
osim progovaranja o svojoj vlastitoj seksualnoj orijentaciji, javno žele ukazati na društvenu nepravdu. "OUTIRANJE"Čin javnog otkrivanja seksualne orijentacije neke druge osobe, a da ta osoba nije pristala na
to. Većina gej zajednice smatra ovaj čin neprihvatljivim zbog trenutne političke i društvene
klime. DISKRIMINIRAJUćA TERMINOLOGIJAKao i u svakom jeziku, tako se i u hrvatskom mogu naći mnogi termini koji se odnose na LGBT osobe, a
iza kojih stoje podrugivanje, mržnja, neznanje, nerazumijevanje i strah. Ovakvi termini nanose uvredu i bol,
diskriminirajuci su, te ih se ne bi trebali koristiti, a naročito ne u javnom govoru, govoru u medijima i sl.,
osim ako se radi o direktnim citatima koji se odnose na osobne predrasude osobe koju se citira. POGRDNI IZRAZI/UVREDLJIVA TERMINOLOGIJA"peder", "pederko", "pederčina", "guzičar", "lezba", "lezbača", "homo", "homi", "homić",
"kraljica (teatra)", "ona-on", "on-ona", "tranzić", "tranzi", "topli brat" i sl. Kriterij za upotrebu ovih riječi je isti kao i u korištenju govora (riječi) mržnje za
druge manjine. "zastranjujuće", "poremećeno", "disfunkcionalno", "bolesno", "perverzno", "razorno",
"uništavajuće", "nenormalno" i sl. Predodžba da je homoseksualnost psihološki poremećaj je odbačena još
70.-tih. Danas, ovakvi termini obično služe da prikažu lezbijke i gej muškarce manje
čovječnima, mentalno bolesnima ili opasnima za društvo. Svrstavanje homoseksualnosti zajedno s
pedofilijom, seksualnim iskorištavanjem djece, incestom i zoofilijom često se koristi da se sugerira kako
lezbijke i gej muškarci predstavljaju prijetnju za društvo, posebice za djecu. Dokazano je da među
pedofilima, zoofilima ili incestuoznim osobama nema više homoseksualnih nego heteroseksualnih osoba, a
također nema direktne povezanosti između seksualne orijentacije osobe s navedenim kažnjivim
djelima. "Ona-on", "on-ona", "tranzić", "tranzi" i sl. Ovi nazivi služe samo da dehumaniziraju transrodne osobe i ne bi se smjeli upotrebljavati. Termini tipa "promjena spola", "pred-operativno", "post-operativno" su uvredljivi za
transeksualne osobe koje su odlučile uskladiti svoj biološki spol s rodnim identitetom. Pravilan način nazivanja
procesa kroz koji prolaze transeksualne osobe je tranzicija. Modifikacija nečijeg spola nije procedura koju čini samo jedan korak. To je proces koji se odvija
kroz dugi vremenski period. Koristeći termine pred- ili post-operativno sugeriramo kako osoba mora napraviti operaciju
kako bi u potpunosti promijenila spol. Mnoge transeksualne osobe odlučuju se na samo neke od koraka koji dovode do
promjene fizičkih karakteristika određenog spola. "Prijetvorne", "muškobanjaste", "ženskaste", "pederaste", "tople" i sl.
su također pogrdni termini koji se odnose na transrodne osobe. Transrodne osobe treba pitati u kojem rodu žele da ih oslovljavamo. Ako nije moguće pitati ih,
treba koristiti imenice koje odgovaraju pojavi te osobe i njezinom rodnom izražavanju. Isto tako, ne treba stavljati
navodne znakove na imenice ("on" ili "ona"), ukazujući tako da to nije stvarni spol te osobe. Interseksualna osoba1 je osoba rođena s
fizičkim karakteristikama oba spola. Ove se osobe kroz povijest nazivalo "hermafroditima". Ova riječ je
stigmatizirajuća i navodi na pogrešno tumačenje; često se koristi za senzacionalizaciju
interspolnih osoba. Umjesto pojma hermafrodit treba koristiti izraz interseksualna osoba. NEPRIMJERENA TERMINOLOGIJAČesto nailazimo na korištenje termina "homoseksualizam" kada se govori o
istospolnoj orijentaciji. Ovaj je termin pogrešan, te je njegova upotreba uvredljiva za osobe homoseksualne orijentacije
budući aludira na poremećaj. Ispravan termin je homoseksualnost ili istospolna orijentacija. Termin "homoseksualka/ac" (kao imenica ili pridjev) također nije poželjan. Pogodnije je
koristiti izraz gej (kao pridjev); gej muškarac ili lezbijka (kao imenice). Naime, riječ
"homoseksualka/ac" kroz medicinsku se povijest koristila od strane anti-gej aktivista, u svrhu ukazivanja kako su lezbijke
i/ili gej muškarci na neki način bolesni ili psihološki nestabilni. Termin koji se još ponekad susreće, a koji navodi ljude na krivi zaključak je "seksualna
preferencija". Izraz "seksualna preferencija" se općenito upotrebljava kako bi se istaklo da je biti lezbijka ili gej
stvar nečijeg izbora, te je samim time promjenjivo, odnosno izlječivo. Umjesto njega treba se koristiti seksualna
orijentacija. Termin "gej životni stil" treba prepustiti mjesto individualnom životnom stilu svake gej
osobe i lezbijke ponaosob. Ne postoji jedinstveni lezbijski ili gej životni stil, kao što ne postoji ni
heteroseksualni životni stil. Izraz "gej životni stil" stigmatizira i omalovažava lezbijke i gej muškarce,
te sugerira kako je njihova seksualna orijentacija njihov izbor. Kada se govori o homoseksualnoj/biseksualnoj osobi koja ne skriva svoju seksualnu orijentaciju koriste se
termini "priznata/i homoseksualka/ac" ili "deklarirana/i homoseksualka/ac". "Priznata/i" ili "deklarirana/i"
sugerira, da je biti lezbijka ili gej muškarac na neki način sramotno. Termini koje LGBT osobe radije koriste je
otvoreno lezbijka ili otvoreno gej, a koriste se za opisivanje onih, koji su otvoreno lezbijke ili gej
muškarci. Kada se govori o zalaganjima za ostvarenje prava LGBT osoba, možemo naići na navođenje termina
"posebna prava". Protivnici/ce zaštite ljudskih prava LGBT osoba vrlo često karakteriziraju jednaka prava
i/ili jednaku zaštitu prava lezbijki i gej muškaraca (kao i za heteroseksualne osobe) kao
"posebna prava". U svom djelovanju protive se uvođenju anti-diskriminacijske legislative i odredbi
koje nasilje nad osobom radi njene seksualne orijentacije svrstavaju u zločine iz mržnje, omogućavanju
građanskih zajednica, usvajanja djece od strane lezbijki/gej muškaraca i drugih jednakih mogućnosti,
koje lezbijke i gej muškarci zaslužuju jednako kao i heteroseksualne osobe. |