Lorice: 'Organizirat ćemo prvu riječku Povorku ponosa'

Posted in Novosti

Riječka lezbijska organizacija 'LORI' najesen će obilježiti 13 godina djelovanja. U njoj rade djevojke i žene koje se svakodnevno bave hvalevrijednim inicijativama, od kojih je najnovija izdavanje priručnika za škole o vršnjačkom nasilju i

zlostavljanju nad LGBTIQ učenicama i učenicima.

Je li Rijeka uistinu jedan od najliberalnijih hrvatskih gradova? Hoće li 'LORI' ove godine organizirati prvu tamošnju Povorku ponosa? Je li slovo 'T' u akronimu 'LGBT' nepravedno zapostavljeno? Neka su to od pitanja o kojima smo razgovarale s njihovom programskom asistenticom Natašom Czerny.

Čime se ovih dana bave "Lorice"? Imate li kakve povratne informacije o tome koliko će se škola doista i koristiti vašim priručnikom o vršnjačkom nasilju i/ili zlostavljanju nad LGBTIQ učenicima?
Ovih dana posjećujemo škole u Rijeci i Opatiji, koje su bile obuhvaćene projektom (pet srednjih škola u Rijeci i dvije srednje škole u Opatiji) te im uz kratke sastanke prezentiramo "Priručnik za nastavnike/ice i stručne djelatnike/ice", kao i brošuru za mlade "Šalji dalje". Moramo istaknuti da smo vrlo zadovoljne nastavkom suradnje te spremnosti za daljnje aktivnosti i programe između LORI i navedenih škola. Priručnik je poslan u gotovo sve srednje škole u Hrvatskoj i jako nam je drago što nam se javljaju nastavnice i nastavnici koji Priručnik smatraju vrijednim i korisnim alatom, naročito u sklopu nastave zdravstvenog odgoja. Ovdje bih istaknula i pozitivne povratne informacije od strane škola iz manjih gradova.

Što se tiče brošure za mlade "Šalji dalje", u suradnji sa srednjim školama razrađujemo plan njezine distribucije, a po riječkim srednjim školama može ih se naći u knjižnicama i kod stručnih suradnika škola (psiholozi, pedagozi...). Također, prošlog ponedjeljka prisustvovale smo sastanku Vijeća učenika Prve riječke hrvatske gimnazije, gdje smo ukratko predstavile projekt te s učenicima razgovarale o najboljem načinu distribucije brošure "Šalji dalje". Ostvarena suradnja sa stručnim suradnicama i suradnicima rezultirala je i dogovorom o održavanju radionica s temom senzibiliziranja i informiranja učenika 3. i 4. razreda o LGBT tematici u gimnaziji Eugen Kumičić u Opatiji, koje ćemo održati u travnju ove godine, a ovaj tjedan dogovaramo i još jednu radionicu sa srednjoškolcima.

U okviru projekta "Drugačije društvo je moguće – Ujedinjeni za LGBT ravnopravnost" gdje smo partneri Zagreb Prideu, organiziramo predavanje "Ustavnopravno načelo jednakosti i pravno uređenje istospolnih zajednica" koje će se održati u Gradskoj vijećnici 19. ožujka. Predavanje vodi profesorica s Pravnog fakulteta u Rijeci Sanja Barić, a predavanje otvara ambasadorica Kanadskog veleposlanstva Louise LaRocque. Pripremamo i prijevod Yogyakarta principa kojima ćemo se baviti cijele ove godine.

U svom radu pružate značajnu i hvalevrijednu potporu transrodnim osobama (forum, psihosocijalna podrška itd.). Kako to funkcionira? Je li 'T' u akronimu 'LGBT' nepravedno zapostavljeno slovo?
Iako u početku rad na transrodnim pravima nije bio u primarnom fokusu, posljednjih godina se puno više bavimo potrebama trans populacije. Teško je obuhvatiti potrebe lezbijki, gejeva, biseksualnih i trans osoba, budući da za trans osobe ipak postoje specifični problemi i pitanja s kojima se susreću. Iako psihosocijalnu podršku trans zajednici pružamo od samih naših početaka te smo 2008. godine osmislile i trans forum, smatrale smo vrlo važnim napraviti jedan projekt koji će biti namijenjen isključivo trans osobama. Govorim o projektu "Put u prosTRANStvo" koji smo pokrenule 2011. godine i koji je uključivao niz aktivnosti namijenjene ne samo trans zajednici, već i javnosti s ciljem boljeg prihvaćanja trans osoba. Stoga, ne bih rekla da je slovo T nepravedno zapostavljeno, već je potreban veći angažman kako bi se sve obuhvatilo. Također, za njegovu veću vidljivost potrebna je i veća uključenost samih trans osoba te ono što se ostvarilo prije godinu dana, a to je osnivanje udruge "Trans Aid Hrvatska". Sigurna sam da će se vremenom na taj način, uz naravno podršku ostalih LGBT organizacija i organizacija za ljudska prava, trans zajednici omogućiti normalan život, adekvatna stručna liječnička pomoć te ostvarivanje jednakih zakonskih prava.

Krivci u slučaju Dragičević još nekažnjeni

Svojedobno ste odigrale veliku ulogu u potpori vašoj sugrađanki, Ani Dragičević, koja je godinama bila zatočena u Lopači jer je lezbijka. Gdje je ona danas i je li krivce dohvatila ruka pravde?
Ana i dalje živi u Rijeci, završila je 3. razred frizerske škole i želja joj je nastaviti školovanje, ali problem je što nije zaposlena te zbog financija nije u mogućnosti to i ostvariti. Često svrati do LORI, popijemo kavu, smijemo se, pričamo i svaki put se iznova divimo njezinoj snazi i želji za životom. U slobodno vrijeme bavi se slikanjem i moram napomenuti da to jako dobro radi i nadam se da će na tom području također imati uspjeha. Što se tiče njezinog slučaja, na žalost sve to ide jako sporo, jer su u sudski proces uključeni i drugi slučajevi, ali uskoro očekujemo presudu i vjerujemo da će krivce dohvatiti ruka pravde.

Prije dvije godine preselile ste u novi prostor. Možete li nam reći gdje je i što se sve tamo događa?
Nakon 10 godina djelovanja u starom prostoru, koji je zaista bio kao da radite u podrumu (iako je nama bio drag), napokon imamo prostor koji nam omogućuje da normalno funkcioniramo i obavljamo naše aktivnosti. Prvenstveno, želim naglasiti da napokon možemo imati psihološko savjetovalište u zasebnoj prostoriji, jer nekad smo morale izaći iz prostorije kako bi se savjetovanje moglo održati. A s obzirom da se psihološko savjetovalište odvija 2-3 puta tjedno, bilo nam je važno naći prostor koji će nam to i omogućiti. U ovom prostoru se događa sve: prvenstveno se odvija naš rad. zatim razne radionice, LORI sastanci, druženja, filmske večeri i dr. Inače, nalazimo se u centru grada, na adresi Janeza Trdine 7, na šestom katu.

Kakva je vaša suradnja s institucijama i gradskim vlastima?
Vezano uz gradsku vlast, dosad smo imale dobru suradnju. Nije bilo često, ali kad smo tražile podršku (reakcija na nasilje ili sl.), dobile smo je. Također, i u pitanjima kao što je npr. korištenje gradskog prostora ili slično, čak i na početku našeg djelovanja – uvijek smo nekako nailazile na pozitivne reakcije. Nije npr. moguće da se dogodi kao u Zadru gdje nam je zabranjeno održavanje predstave 2007. godine. Ove godine ćemo više surađivati s gradskim majkama i ocima kroz gorespomenuti partnerski projekt te lobirati za neke konkretne akcije na području ljudskih prava LGBT osoba pa ćemo vidjeti kako će se konkretno i to odvijati.

Na maršu podrške Split Prideu koji se prošle godine održao u Rijeci rečeno je da bi se ove godine mogao organizirati prvi riječki Pride. Koliko je izgledno da će se ta najava i ostvariti?
Nedavno smo se sastali s Antoniom Kiselićem po pitanju održavanja Pridea u Rijeci. Dogovorili smo neke okvirne stvari i sad bismo trebali vidjeti konkretno s kojim kapacitetom raspolažemo i konkretno dogovoriti aktivnosti. Ako sve protekne kako treba, mislim da bismo mogli imati Povorku ponosa u Rijeci koji će organizirati poseban Odbor za Pride.

"Mobilizirati" riječku LGBT zajednicu za prvi Pride

Što mislite, kako bi Riječani prihvatili prvu Povorku ponosa u svom gradu?
Teško je generalizirati stvari, ali ako izuzmemo one "krajnje slučajeve" kojih i tako ima u svakom gradu, mislimo da će biti lijepo prihvaćena. Bilo bi super da to bude jedan Pride gdje su svi dobrodošli, gdje postoji visoka svijest o onim obespravljenima i potrebi da se to promijeni i gdje je nasilje zaista svedeno na minimum. Nama bi bilo i jako važno da se riječka LGBT zajednica mobilizira za Pride, da podrže događaj, da osjete taj događaj kao svoj doprinos nužnim promjenama i borbi za ravnopravnost.

Rijeka je inače na glasu kao jedan od najliberalnijih hrvatskih gradova. Je li tome zaista tako? Kako je biti lezbijka/gej u Rijeci?
Da, to je nešto što se i same ponekad znamo pitati, je li to doista tako? Mi zaista u našem radu nismo nailazile na nekakve poteškoće, a surađivale smo s mnogo institucija i s gradskim vlastima. Moram reći kako smo uvijek bile jako lijepo primljene i nismo osjetile nikakvu odbojnost ili ignoriranje od njihove strane. Isto tako, sada to možemo potvrditi i kroz obilazak srednjih škola i njihovu spremnost na zajedničku suradnju.

Ako pogledamo marš podrške za Split Pride, stvarno je bilo lijepo vidjeti tu masu ljudi koja se okupila nekako spontano, s veseljem i puni podrške. Također, i samu organizaciju od strane osoba koje nisu na LGBT sceni, smatramo kao dobru inicijativu. Ono što je nama svakako lakše i ide nam u prilog je to što je naš gradonačelnik gay-friendly i što je Rijeka grad koji ti daje osjećaj prihvaćenosti i na neki način "dozvoljava" da budeš ono što jesi. Je li to stvarno tako, vidjet ćemo uskoro...

Surađujete li, u okviru svog djelovanja, samo s udrugama koje su u Centru za LGBT ravnopravnost, ili i s drugima?
Ovisno o projektu i aktivnostima surađujemo s raznim udrugama u Hrvatskoj, ali i van Hrvatske. Suradnja nam je uvijek bitna, ali i da ona bude kvalitetna, odgovorna, pouzdana… Osnivanje Centra je bila super inicijativa, zato što zaista zajedno možemo napraviti puno više a i puno bolje, te izvršiti jači pritisak kad treba. Osim sa Zagreb Prideom i Queer Zagrebom, surađujemo i s udrugom ALARM iz Rijeke, Trans Aid Hrvatska, Ženskom sobom, Labrisom i Gaytenom iz Beograda i drugima.

Među organizacijama civilnog društva važno je poštovanje

Postoji li na hrvatskoj aktivističkoj (LGBT) sceni svojevrstan raskol ili je naprosto riječ o pluralizmu?
Pa ne bih rekla da postoji raskol, ali svakako postoje različita mišljenja, odnosno različite aktivnosti kojima se udruge koriste kako bi postigle neki cilj. Važno je da se svi poštujemo i da među nama ne postoji ta neka vrsta "konkurencije", jer u konačnici svi se mi borimo za isti cilj. U svakom slučaju mislim da je dobro da nas ima više i da se bavimo različitim aktivnostima. Na primjer, naše aktivnosti su od samih početaka bile usmjerene na edukaciju i psihosocijalni program te osnaživanje LGBT zajednice i možda nismo toliko bile medijski popraćene, ali mislim da tim našim "malim" i ponekad nevidljivim koracima radimo jako velike promjene u društvu. S druge strane, drugim udrugama mogu biti fokus zakonske inicijative ili kultura ili nešto drugo i svako može imati drukčiji pristup. Pluralizam je sasvim u redu i zbog njega ne bi trebalo dolaziti do problema… Međutim, svi mi imamo neke vrijednosti i politike koje određuju naš rad. Njih primjenjujemo i unutar svojih organizacija a onda i na suradnje koje ostvarujemo. Ako procjenjujemo da se nečije politike rada i vrijednosti ne slažu s našima, onda tu nema puno prostora za zajedničke aktivnosti.

U pripremi je prijedlog Zakona o registriranim partnerstvima. Sudjelujete li u tome na neki način i što bismo, po vašemu mišljenju, na koncu mogli dobiti?
Donošenje ovog zakona bit će veliko ostvarenje za LGBT aktivizam. Važno je naglasiti da iako je priprema zakona sad aktualna, ovo je nešto na čemu već godinama radimo svi u Hrvatskoj. LORI u izradi zakona sudjeluje u okviru Centra čiji je predstavnik u radnoj skupini za izradu zakona. Znam da se svakako želimo izboriti za ostvarenje svega što tražimo – potpunu ravnopravnost istospolnih i heteroseksualnih zajednica. S druge strane, gledajući ostatak Europe, to je dugotrajan put i zemlje oko nas također vode istu bitku. Nije tu pitanje samo izglasavanja zakona, već i edukacije, kampanja usmjerenih javnosti i slično. Najveći problem bit će vezan za status djece u istospolnim zajednicama, to je najosjetljivije pitanje i tu imamo i najviše "protivnika".

LORI organizira partije svakih nekoliko mjeseci. Kakav je odaziv?
Već godinama, kontinuirano održavamo partije u Discordiji, koji su jako dobro posjećeni, minimum je nekih 150 osoba. Moram napomenuti kako je do sada to bilo jedino mjesto gdje se gej zajednica mogla okupljati i imati svoj prostor za druženje i zabavu... Žalosno je da u Rijeci ne postoji neki friendly kafić ili klub, koji bi to konstantno omogućavao. Stalno pokušavamo "izlobirati" da se netko konačno odluči na otvaranje ovakvog kafića/kluba.

Kako napreduje potraga za novim prostorom, s obzirom da je Discordia nedavno zatvorena?
Iako se znalo da je daljnje djelovanje Discordije upitno, postojala je neka nada da će grad ipak odobriti njezin rad. Zatvaranje Discordije i nas je malo zateklo... to je ipak bilo posebno i prepoznatljivo mjesto, koje je pružalo neki osjećaj slobode. Trenutno tražimo drugi prostor i nadamo se da ćemo ga uskoro pronaći, kako bi LGBT zajednici i dalje mogle pružati mjesto gdje će se moći zabaviti.

Uvijek otvorene za nove volonterke i volontere

Jeste li možda sudjelovale u stvaranju programa "Queer Prostor"? Sprema li se kakva suradnja?
Nismo sudjelovale u stvaranju programa, ali svakako im pružamo podršku. Imamo i široku mrežu ljudi koje obavještavamo kroz mailing liste, Facebook i slično Super je da u Rijeci postoji više vrsta partija, jer Queer Prostor je opet nešto drugačije od partija u Discordiji. Naravno, mi smo uvijek spremne na suradnju i ako bude potrebno, mi smo tu.

Koliko ljudi je aktivno u udruzi? Trebate li nove dobrovoljke?
Recimo da nas je u LORI aktivno nekih desetak, pola nas je aktivno recimo na svakodnevnoj bazi, a pola ovisno o aktivnostima. Trenutno su u LORI tri zaposlene osobe što je super, jer nas je dugo bilo samo dvije. Bez obzira na ovo, ne bi uspjele ništa da nemamo i dugogodišnje volonterke koje stvarno nesebično izdvajaju svoje slobodno vrijeme uz svoj redovni posao. Vođenje LORI programa, stalnih aktivnosti te projekata zahtjeva zaista puno vremena i velik ljudski kapacitet i uvijek nam je nekako važno da smo dobar tim – onda sve ide lakše. Što se tiče novih volonterki i volontera, oni su uvijek dobrodošli. I da – trebamo, trebamo nove dobrovoljke!

I za kraj, više puta znamo čuti kako djevojke i žene "ne znaju gdje ste" ili im je "neugodno pitati treba li vam pomoć". Možete li im uputiti kakvu riječ "ohrabrenja"?
Da, postoji taj neki strah osobe ako dođe u LORI, svi će znati da je gej, naročito oni koji je vide da ulazi u zgradu. To je oduvijek bio problem, neki su čak znali stajati pred zgradom i odustati od dolaska. A i s obzirom da ne znaju tko radi u uredu, vjerojatno im je neugodno naići na nepoznata lica.

Voljele bismo da svi koji osjete potrebu doći u LORI, bez obzira trebaju li pomoć ili se žele samo upoznati s radom udruge, slobodno dođu, popit ćemo kavu ili sok, popričati bez ikakvih obaveza... Možda će ta osoba naći neki dio za sebe u kojem će željeti sudjelovati, možda će dobiti neki koristan savjet, a možda će se razviti neko novo prijateljstvo. Mnoge osobe koje su se odlučile doći u LORI znaju nam poslije pričati koliko im je to bilo važno, kako su konačno mogle otvoreno popričati o svim problemima koje ih muče, te da je atmosfera sasvim ok i opuštena, kako su možda imale predrasuda prema aktivistkinjama, ali kako su se zapravo u LORI osjećale sasvim opušteno i dobro… Tako da, eto, voljele bi da se osobe riješe tog prvog straha i dođu do nas…u svakom slučaju, mi smo tu za vas!

Spot "Ljubav je ljubav" koji je 2003. godine zabranila tadašnja glavna urednica HTV-a, Jasna Burić

izvor

Share

Copyright © 2010 LORI, All Rights Reserved