DRAGA SARA Petak, 18.srpanj 2003.

Petak, 18.srpanj 2003.

Draga Sara,

Mislim (dakle, postojim) da sam nabrijana već nekoliko dana. Ma, znaš što mislim. Hodam okolo kao galebovi kada plove među oblacima. Samo što sam ja izgubljena, nemam njihov vid, njuh i radare. Jučer sam fulala stup za dva milimetra. Okrenula sam glavu razgovarajući s Alenkom i kada sam ju poželjela okrenuti na drugu stranu, ne, nije bilo nikakvih komada u blizini, za dlaku sam izbjegla rasvjetni stup. Jedan od onih nasred Korza.

U Rijeci je normalno stalno biti na Korzu. Ne čudiš se, valjda. Jedino šetalište. Tu ne računam rivu, aš tamo nije da baš tako lijepo miriši. Ma, ne miriši ni naš stari grad, ali je svejedno nekako sladak. Sviđaju mi se uske ulice, nabijeni zidovi. Mudrost starog dijela grada. Da se mene pitalo ne bi se nasipavao grad. Rijeka bi počinjala kod vratiju grada kao i u stara vremena kada su jedrenjaci pristizali. I tako se raširila preko Rječine, nije morala i moru ukrasti dio. Sada se svaki put kada padne kiša ljudi kupaju u lokvicama na mjestima gdje se more digne ispod grada i kroz pukotine dođe van. Ma, meni ti je sve to slatko. Čak i kada Bura puše, pa se vežu špage oko stabala kako ne bi ljude odnio vjetar. Bilo je prilika vidjeti kako se ljudi grčevito drže za špagu i vijore poput zastava. Ovako rečeno zvuči smiješno, ali stvarno se dogodi svako toliko da nekoga Bura ponese.

Ja sam ovih dana kao vjetrom nošena. Nemam pet minuta mira. Trčim, radim, učim, meljem i nalazim se na kavi sa svima. Višnja si je rezervirala termin za danas, a Andreu sam vidjela jučer i jutros i prije deset minuta. Kako radim ovih dana stalno po Opatiji, Andrea je iskoristila priliku, pa dolazi na kupanje u Ičiće. Dovede si društvo, ne nužno uvijek isto, pa oni uživaju dok ja rintam. No, dobro, rintam u skupim hotelima u kojima su dvorane s klimatizacijom i u kojima nam je hladno, a ne vruće, ali svejedno. Poslije posla prošećem i pridružim se Andrei na plaži.

Neki mi je dan bilo tako neugodno. Završila sam s poslom, pomogla pospremiti salu i krenula za Ičiće. Došla sam do nje za petnaest minuta. Bila je na stijenama s nekim ljudima koje u životu nisam vidjela niti ih je ona spomenula. Našla sam se okružena s pet zgodnih, nabildanih dečkiju i osjećala se nekako, ne znam, ugroženo. Čudan osjećaj. Odjednom sam shvatila da ima puno stvari (PET frajera) o njoj koje ne znam i koje najvjerojatnije ne mogu niti pretpostaviti. Onda sam se zamislila jer ima zbilja i hrpa stvari koje ona ne zna o meni. I to mi je odjednom postalo jako zanimljivo. Činjenica je da se zaljubimo u nekoga, da tu osobu i zavolimo. Možemo živjeti skupa., imati obitelji, djecu, a ne poznajemo se nikada skroz. Možda nije ni stvar u poznavanju već u tome da ne možemo znati kroz što sve naša voljena prođe u toku dana. Zamislila sam se nad svim malenim događajima u njenom danu koje propustim. One veće stvari mi kaže, ali one sitnice često i njoj promaknu, pa kako neće meni. Palo mi je na pamet da bih voljela biti s njom svaku sekundu u danu, a onda sam se sjetila da bi se obje tako ugušile. Tko zna kako bi bilo biti muha na njenom ramenu?! Ma, ne, ja bi bila onaj vražićak koji sjedi na ramenu i nagovara ju na svakakve gluposti. Mislim da bih ju ja uvalila dublje nego što bi ona uvalila sebe.

Zamisli mene kako sjedim na njenom ramenu, izabrat ću lijevi za početak. Zavladat ću ja i desnim samo mi treba malo više vremena. Počnimo s lijevim ramenom (kod mene je sve lijevo). Sjednem se tamo u polu čučnju i promatram okolinu. Savila sam svoje metar duge noge i koljena gurnula pod bradu. Svezala sam smeđe uvojke, koji inače padaju po mojim koščatim ramenima, u deset repića. Izgledam kao pudlica, ali dva repića na vrhu glave strše kao rogovi. Dobro sam ja stvorenje, samo malo pikantno. Naslonim se usput onako, cijelim tijelom na njen vrat i uživam u pogledu na tri cure u kratkim majicama, golih trbuha što vire iz uskih hlačica i bosih nogu u sandalicama s malom petom. Tu moje misli polete u podvige i nađem uho koje sluša odmah do mojih usta. Nakašljem se kako bih probudila udove svog nauma i pošaljem Andreu za curama. Pozna dvije od njih i biti će joj lako prići im još bliže, tek toliko da mogu pomirisati njihovu kosu. Ona treća mi se sviđa. Mogle bi ju pitati broj. I tri dana kasnije, cura je naša, a ja uživam. To se zove živjeti kroz drugu osobu.

Vidiš, buncam, ali isto tako mislim da znaš što sam to htjela reći s cijelom pričom. Danas mi izražavanje baš i ne ide. Imam slobodan dan i nekako mi je sve usporeno. Paše mi ova letargija. Sjedim pred kompjuterom u svojoj sobi i zafrkavam se na Internetu. Pronašla sam neki zgodan europski chat i upoznala nekoliko cura. Prije par dana smo se počele dopisivati preko e-maila. Nikada se ne zna kada ti mogu zatrebati poznanstva van lijepe naše. Ja hoću živjeti vani. Zamišljam svoj život kao niz posjeta različitim državama. Da sam doktor radila bih s doktorima bez granica, da sam morski biolog proučavala bih kitove i dupine, da sam slon bila bih Dumbo……kako bi život bio lijep da si ga možemo nacrtati onako kako se nama sviđa. Kada bi se mene pitalo imala bih novaca dovoljno da se ne moram pitati koliko ga imam. Putovala bih svuda i radila svuda. Pomagala bih djeci životinjama, ženama i ostalim bićima. Imala bih stan u nekoliko gradova i par vozila. Moji bi živjeli kao lordovi, a ja bih radila ono što želim, svaku godinu nešto drugo.( Budući da ne znam točno što je to što želim raditi kada odrastem.) Voljela bih raditi svega po malo. Naučiš jezike i ideš okolo, malo pišeš, malo sviraš, malo se igraš na kompjuteru, pa radiš skulpture od gipsa, pa slikaš. To mi ide, slikanje mi ide odlično. Pitanje je kako živjeti od toga?! Kako živjeti od ičega?!

Da se mene pita, ljudi bi živjeli od ljubavi. Letim među oblacima i sve je oko mene lagani i plavo. Zabila sam se u oblak, a kada tamo prođem kroz njega. Njegova me mekoća dotiče po tijelu. Lebdim na zraku u zagrljaju sunčevih zraka i pogledu neba. Zvučim kao da sam na nečemu, zar ne? Bilo je i gorih dana. Jedva čekam sutra. Sutra se s društvom ide kod frendice čiji su roditelji na ljetovanju – mene. Gledat ćemo film porazbacani po krevetu, jesti svakakvu junk hranu i ne raditi ništa konkretno. Poslije filma smo mislili odvesti se do neke plaže na malo noćno kupanje, pa dalje…..Bit će ludo, a ja sam uspavana danas. Mislim da ću odgovoriti na par e-maila koja su mi još ostala i malo ću prileći.

Imam pet sati do kada se trebam naći s Višnjom. Idemo u shopping. Višnja se sprema u U.S.A u osmom mjesecu, pa joj treba nova odjeća. Znaš kako je, pun ormar, a nemaš što obući.

Idem skupiti snage.

Pišem ti!

Lori

Lezbijska organizacija Rijeka "LORI" osnovana je 19. listopada 2000.g.
Cilj udruge je informiranje i ...

više o lori

Volontiranje

Organizacija koja cijeni svoje volontere i volonteri koji cijene sebe i svoj rad su ključni element uspješnog partnerstva.

priključi se

Podržite nas

Podrška, informacije, savjetovanje.

Podržite LORI

Kontakt

Janeza Trdine 7/IV, 51000  Rijeka
+385 (0)51 212 186
+385 (0)91 593 4133
+385 (0)91 493 4133
loricure@yahoo.com

Copyright © 2010 LORI, All Rights Reserved