DRAGA SARA Nedjelja, 14. rujan 2003.

Nedjelja, 14. rujan 2003.

Draga Sara,

Kasno je, neću ti ni reći koliko je sati. Trebala sam već odavno spavati, ali ne mogu zaspati, pa rekoh, najbolje da tebi pišem. Možda se uspavam prepričavajući ove dane.

Gdje sam ono stala. A, da.

Preživjela sam dan s ispitom i sve što je slijedilo. Ispit je prošao dobro. Položila sam ga, ne s odličnim, ali tko više radi na tome da daje ispite s peticom. Pa nisam poludjela. Andrei je nekako bilo i žao, čini mi se. Izgledalo je kao da bi bila sretna da mi je mogla reći kako mi je ona rekla da neću proći ispit jer nisam ga spremala kao ona. Ako mene pitaš ljuta je jer smo provele premalo vremena skupa ove zadnje dane.

Meni se kao za inat posao samo nagomilavao. Nisam stigla pola toga što sam htjela napraviti s njom i sada je otišla. Moji su došli doma večeras oko osam, a Andrea je otišla sat ranije ne baš dobro raspoložena i malo ljuta. Šta joj ja mogu. Nije moja krivica što obje živimo s roditeljima. Ja bih još i mogla živjeti u nekom stančiću s cimericom, ali ona ne radi ništa osim što studira i nije baš da joj se radi. Još joj je prerano. Šta će ni raditi, njeni imaju dobre plaće i ona dobije lijepu svoticu, ali ni oni joj neće plaćati stanarinu tu, u Rijeci kako bi ona isprobavala studentski život, a kamoli živjela sa svojom curom.

Pogađaš da sam umorna. Iscrpili su me ovi dani. Osjećam se kao da mi je netko na slamku popio svu energiju, a ne mogu spavati.

Nakon ispita i trčkaranja na seminaru u Lovranu, zakasnila sam na svoj sat fitnesa. Patricija je zagrijala moju grupu i ostavila ih na steperima. Čim sam ušla u svlačionicu doskakutala je i ona.
- Tvoji se curetci tresu na steperima, nego gdje si ti zapela?- nalaktila se na jedan od ormarića s cerekom na licu.
- U prometu na relaciji Lovran – Rijeka. Bilo je divno i nezaboravno. – odgovorila sam joj na cerek.
– Hvala ti što si mi ih zagrijala.-

Umakla je prije nego što sam se stigla obući. Uzaludno napomenuti da sam ja dobila upalu mišića drugi dan jer se nisam zagrijala. Zaboravila sam na razgibavanje i zagrijavanje i eto ti. No, nema veze, kao iskusna trenerica drugi sam dan obavila i jedno i drugo i još si pojačala vježbe. Boljelo je dva dana, a onda je sve prošlo. Andrei baš nije bilo ugodno voditi ljubav sa mnom dok sam ja jaukala, s vremena na vrijeme. Uostalom kako je u zadnje vrijeme sadistički nastrojena moglo bi biti da joj se i svidjelo. Prvo me mazila i pazila i izmasirala me, a onda me ljubila i mazila i poslije opet mazila. Trajalo je to tri dana, kao što sam joj i obećala. Tri dana kreveta. Skoro tri dana jer sam jedan od tih dana imala jednu grupu u šest, a u osam sam morala biti na faksu na treningu odbojke. To mi je oprostila. Nisam ja kriva.

Živim luđačkim tempom. A možda i jesam kriva, jer mi se taj tempo sviđa. Malo će se usporiti jer će biti koja dva mjeseca mirovanja za hostese, dali su mi slobodno. Goran je bio U Lovranu onaj dan i rekao mi da su on i Denise pregledavali zapise i da bih ja mogla malo i odahnuti jer sam jedina koja je radila cijelu ljeto i svuda. Dobila sam mjesec dana slobodno jer i tako je sada prijelazno razdoblje, pa je manje seminara, kongresa i sličnih događanjima na kojima trebaju usluge hostesa. To mi dobro dođe. Imam još jedan ispit 22. i pola ispita za dati 26. i dobro će mi doći slobodno vrijeme. Isplanirala sam si cijeli raspored učenja i treniranja drugih.

Sada mi je tek palo na pamet da nisam odvojila vrijeme za druženja. Pa, društvo će morati pričekati. Iako, već su ljuti jer se dugo nismo vidjeli. Andrea i ja smo se izolirale kako bi mogle biti prilijepljene u našem malom kutku između nje i mene i nikog drugog. Ona je prekinula to samovanje izašavši na kavu sa Zdravkom prije par dana. Došla je natrag iziritirana jer se on opet trudio zavesti ju i bio je malo preslobodan s rukama. Mislim da ju nešto muči ovih dana, a možda je veće od činjenice da je morala otići iz moje kuće, da se nećemo viđati tako često i buditi se skupa i da ja radim i stalno sam okolo, te stoga imam premalo vremena za sve. Zbunjuje me, jer ovu njenu stranu još nisam imala prilike vidjeti.

Nešto ju muči, ali nije spremna ili ne želi razgovarati sa mnom o tome.

Danas smo imale genijalan dan. Bile smo vani, u šetnji uz more. Ulovila nas je kiša u jednom trenutku, pljusak koji je trajao deset minuta i onda nestao kao da ga nikada nije bilo. Ona se skrivala ispod jednog krovića garaže za barke, a ja sam plesala na kiši dok m i je vikala da se maknem s kiše jer ću biti sva mokra i prehladiti ću se.
- Hej, mama! Ovdje je super, probaj i ti. – viknula sam joj i povukla ju na kišu. Pale su četiri kapi na njen nos i kiša je prestala. Nastavile smo šetnju i razgovor.

Zabrinuta je da ćemo izgubiti puno zato jer ne ćemo više moći provoditi cijele noći skupa. Ali tko kaže da ne možemo spremati ispite skupa, pa je praktičnije da ona ostane prespavati. Nije to ni tako loša ideja. Ruku u ruci prošle smo cijelom obalom jednog malog mjestašca. U ovo je doba godine već prazno, pa je ugodno šetati. Imaju i nekakvu polu trim stazu po kojoj smo se vješale. Dobro, ja sam se vješala, Andrea baš nije tip žene curice, ona je žena i gotovo. Ja sam razigrana žena i gotovo. Za sada je plan dati sve ispite koje imamo. Ona ih ima nešto više, ja sam svoje skoro sve dala, imam još ona dva što sam ti spomenula. Znači, učiti. Ja radim, a ona je rekla da će mi se javiti jer mora stvarno učiti. Dok je bila kod mene samo se zabavljala i zaboravila je da postoji neki svijet tamo vani jednom kada prođeš ulazna vrata stana. Drago mi je da joj je bilo tako dobro. Ja sam mogla zaboraviti na ostatak svijeta samo na par dana u toku cijelog ljeta jer sam morala raditi dva posla.

Znam da se ništa ne mora, ali ne raditi ih značilo bi ostati bez sredstava za život, bez plaće. Ne želim pitati roditelje za svaku sitnicu. I sama sam sposobna zaraditi nešto da si mogu svoje gluposti i izlaske financirati sama. Bit će da rastem.

Tamara je upravo ušla u moju sobu, sada je došla izvana. Bila je s Antonijem i nekim njegovim društvom.
- Hej, srela sam danas curu koja ti je išla sa Višnjom u školu, nekada. Zove se Sanja i vratila se nedavno iz Londona.
- A da?!- priznajem da mi je to privuklo pažnju istog trenutka.
– I sada ću ti, sve mi se čini, pisati dijelove onoga što mi Tam priča.

Da vidimo: - Sanja je visoka i mršava, balerina koja je odmah počela raditi s društvom koje u HKD daje satove baleta. Vratila se u hrvatsku zbog nekih osobnih razloga, prevedeno to bi bilo da se zaljubila u jednog dečka iz Rijeke i vratila se doma. S njom je došla i njena sestra. Sestra se isto bavi plesom i starija je četiri godine od Sanje. Ona je došla natrag fore radi. Dosadilo joj stalno visiti u Londonu, a kako ima tu nekoliko vrlo dragih prijatelja i prijateljica odlučila je i ona doći. Za dvije godine i tako mora natrag jer se nada biti primljena kao asistentica na Akademiji plesa. Sestra joj je malo čaknuta. Sanja inače hoda sa Domagojom. Upoznali su se kada je Domagoj proveo ljeto u blizini Londona kao babysitter. Ljubav procvala i sada su nerazdvojni. Roditelji su im ostali u Velikoj Britaniji jer je njihov život tamo. – i tu je moja sestra završila epilog razgovora sa Sanjom. Ubrzo je izašla iz sobe i zaključala se u kupaoni.

Napisat ću Višnji sms: - Sanja pronađena. Ovaj je svijet izrazito malen!

Pjesme na radiju me uspavljuju. Dobro da si nisam pustila neki svoj CD jer kako sam raspoložena sada bi se na liniji vrtjela Celine Dion i ja bih već odavno spavala teškim snom radne žene. Tome se barem nadam. Bit će da sam se naviknula spavati s Andreom i sada ne mogu zaspati sa svim uspavljujućim pjesmama na radiju. Dobro, barem se ne moram dignuti rano, sutra.

Još uvijek sam tu. Legla ja i pokušala zaspati, ali ništa od toga. San još uvijek neće na oči. Motaju mi se po glavi misli o životu, slike iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Fali mi Višnja, neko s kim bih mogla porazgovarati o svemu što mi prolazi glavom. Pustit ću to za drugi put. Nema smisla sad pod utjecajem nesanice razmišljati o životu i smrti. Stvar je u tome što me sve počelo zamarati. Ne znam gdje bih počela i koga poslala k vragu. Toliko je ljudi jednostavno preokupirano samo sobom, a da se nisu godinama maknuli s mjesta razvoja. Hodaju po istom kolosijeku i nisu upoznali niti jedno novo mjesto.

Zaspala sam nakon ove zadnje rečenice s glavom na stolu. Celine uspavljuje. Bila sam ubacila njen CD u player. Prebacit ću se u krevet. Prazan je i hladan, ali tako sam iscrpljena da nema veze. Poslat ću sms Andrei. Možda to i nije genijalna ideja jer je pet sati ujutro. Fali mi. Čudno je biti sama u krevetu nakon mjesec i više dana. I to baš sada kada mi treba njen zagrljaj.

Lori

Lezbijska organizacija Rijeka "LORI" osnovana je 19. listopada 2000.g.
Cilj udruge je informiranje i ...

više o lori

Volontiranje

Organizacija koja cijeni svoje volontere i volonteri koji cijene sebe i svoj rad su ključni element uspješnog partnerstva.

priključi se

Podržite nas

Podrška, informacije, savjetovanje.

Podržite LORI

Kontakt

Janeza Trdine 7/IV, 51000  Rijeka
+385 (0)51 212 186
+385 (0)91 593 4133
+385 (0)91 493 4133
loricure@yahoo.com

Copyright © 2010 LORI, All Rights Reserved