DRAGA SARA Subota, 8. studeni 2003

Subota, 8. studeni 2003

Draga Sara,

Dobra je vijest da danas ne izlazim. Znači, ponosna sam što sam prekinula krug, pomalo začarani, pisanja uvijek i gotovo isključivo pred neki izlazak. No, priznajem da mi to dobro ide. Sjedneš, nabacaš sve misli i događaje na papir i trčiš. Mislim da sam zato sažetija. Ne gubim se u opisima mjesta, ali možda fali i mnogo mojih osjećaja koje mogu vezati za neki trenutak koji ti samo navedem i preletim usputno. Danas mogu sve to napraviti smireno i koncentrirano.

No, sada je glavni problem čime početi i o čemu ti pričati.

I nemam blagog pojma. Izgleda da mojoj hektičnoj i eklektičnoj prirodi više odgovara rad pod pritiskom. Ah, to sam ti ja, miss stress good. Ha, hahahlalala, ha.

Idem dalje. Da, znam da znaš i da se osjeti da sam prolupala. Bila sam previše na zraku, a još više na propuhu i dobila prolupropuhtitis. Ne brini, ovaj će termin uskoro uči u opću upotrebu. Već ga se na veliko koristi na Filozofskom fakultetu u Rijeci i brzo se širi. Baš kao virus. Možda su krive zvijezde, a možda samo moja sudbinski nastrojena mašta.

Zapuhao je vjetar i parovi su se raspali. Ne brini, Tamara je super. Ona i Antonio krstare uzburkanim morima s lakoćom s kojom on jedri na valovima. Tako sam sretna zbog njih. Nije ni Andrea otišla od mene. Znam da si to bila pomislila. Ne, nas dvije održavamo vezu između navala uragana. Danima je sve savršeno, onda pukne nešto u njenoj glavi i ne možemo ni riječi progovoriti bez da se zakačimo. Ma, kriva sam i ja. Još nisam našla točno šta to krivo radim, ali …Ovo je jednostrana ispovijest i ne može sagledati sve ono što se i njoj mota po glavi. Ja to mogu tu samo raščlaniti događaje i dati moje mišljenje o tome što se dogodilo i zašto.

Na primjer, bile smo vani s društvom prije jedno tjedan dana s cijelim društvom. Jadranka je slavila rođendan i htjela je okupiti hrpu ljudi. I tako je krenula karavana s njenim prijateljima, našim zajedničkim i mojim prijateljima. Bilo je super i nezaboravno. Obišli smo sve moguće lokale, klubove, pa čak i plaže, iako je bilo hladno, a i kiša je nježno sipila. Pet automobila je kružilo gradom i okolicom. Većinu smo se vremena utrkivali, trubili, puštali glasno muziku, tko može najglasnije. U razmještaju po autima kod jedne promjene mjesta zabavljanja oko dva ujutro, Andrea je završila u autu sa Zdravkom. Sam ti rekla da ga zovem Zvonko, po crtiću, jer po zimi zna nositi kapicu sa zvonce, dobro mu stoji. Uglavnom, Andrea je završila u auto kod njega. Sjedili su na zadnjem sicu i on joj je isti trenutak kada se sjela stavio ruku preko ramena. Malo me je štrcnuo žalac ljubomore. Ono tipa, skidaj ruke s moje cure, ali sam onda pomislila kako ne shvaća da ona nije zainteresirana, pa već mu je to i rekla, jasno i glasno. Mahnula sam joj i sjela u auto s Damirom. Društvo u autu je počelo valjati viceve i prije nego što smo se okrenuli s parkirališta. Ispustila sam dušu od smijanja. Bilo je dobro. Odlično. Kada smo došli na slijedeće mjesto, napravili krug po klubu, zaplesali na dvije stvari i izašli, Damir je odmah rekao da ja idem s njima. Nadala sam se da će i Andrea s nama, ali na moj poziv nije ni stigla odgovoriti. Pustila je da ju Zdravko odvuče u auto. Pogledala sam ju samilosno, ali i da sam htjela s njima za mene nije bilo mjesta u autu. Čak sam načula u prolazu kako joj Zdravko kaže:
- Ne treba ti čuvarica. Sa mnom si sigurna. –

Došlo mi je da ga puknem. Srećom, Damir me je povukao u auto.
- Da nisi slučajno mislila ići s neprijateljima. Mi vodimo, imamo brži auto, glasniju muziku, zgodnije komade i sve u svemu veseliju grupicu.
- Ma, pobijedili smo. – namignula mu je Alenka.

Je li to nova ljubav na pomolu, pitam ja tebe. Bili bi zgodan par. Toliko su različiti da ih nitko ne može zamisliti skupa. Naravno, to je ista grupica koja još nije shvatila da Andrea i ja hodamo već pet mjeseci. Vau! Je tebi to jasno. Meni nikako da sjedne kamo je otišlo to vrijeme. Pet mjeseci?! I seks je još uvijek redovit i genijalan. Grrrr,….Budi luda, budi luda.

Našla sam danas na netu novi spot gđice Spears u kojem se pojavljuje i Madonna. Dobar je, dobar. Pogledala sam ga par puta. Morala sam ovo ubaciti. Provociraju žene, još će i biti nešto od te male. Nastavimo.

Da, sjeli smo neki dan na obiteljski ručak i mama je smatrala da bi bio red da kažem tati. Progutala sam knedlu. Znala sam da bi mu trebala reći i htjela sam mu reći. Tata je dobar. Drži se svog mjesta i ne gnjavi puno. Kada ga trebamo znamo gdje ga naći. To nam je i rekao onog dana kad je primijetio da su njegove kćerkice narasle i nisu više tražile da se s njima igra konjića i glumi zvijeri. Mama je postala zadužena za odnose s javnošću. Reci mami, ona će tati. Tako smo se riješile pretrpanih sastanaka, a kada nam je trebao tata, uvijek je bio tu na dohvat ruke. Ja sam se nadala da ćemo mu dati vremena da pojede na miru, da mu ne presjedne. No, nisam mogla čekati. Primijetio je da samo nabadam hranu. I kada me pitao ako je sve u redu, ja sam mu jednostavno ispucala sve, cijeli kratki govor koji sam bila pripremila. Ostao je u nekoliko minuta šutnje, dobro sažvakao komad hrane koju je jeo. Tako je pažljivo žvakao da sam uvjerena kako se bojao da bi se mogao ugušiti. Otpio je gut soka i podigao pogled. Mama ga je pažljivo gledala, a osmijeh joj je titrao pod brkom. Zabavljalo ju je to njegovo kontrolirano kretanje. U životu nije bio toliko kontroliran. Poslije mi je rekla da ga je takvog vidjela još samo na dan vjenčanja.

Pročistio je grlo i pogledao me. Uzdahnuo je i osmjehnuo se.
- Pa, sine. Glavno da si ti sretna.

Kako mi je laknulo. Pao mi je kamen,….. Neka drugi biraju od kuda. Ja sam postala lakša nekoliko desetaka kila samom njegovom reakcijom. I onda sam pomislila, koliko ja volim svoje roditelje. Svakim su nam korakom dozvolili da se razvijamo u ono što trebamo biti, a ne u ono što oni žele. Usmjeravali su nas vrijednostima koje dolaze iz srca. Vole nas i ne traže ništa za uzvrat. Blago se meni. Ne nađu se jako često takve osobe. I one vole mene. I ja volim njih. Razgovor je nastavio konstatacijom da je sretan što ipak ima sina. Nije da je žarko želio sina, ali lijepo je imati jednoga. Mama mu je objasnila da će ustvari dobiti još jednu kćer.
- Nema problema. Što vas je više to je bolje. Neću se buniti ako budem cijeli život okružen ženama.
- Ni ja, tata, ni ja. – hrabro sam nadodala. Tada smo već sjedili u dnevnom boravku. Okupljeni nakon dužeg vremena svi s čašom soka u ruci. Namjeravali smo igrati monopoli. Tek tako da igramo neku obiteljsku igru.
Nasmijao se na moju tvrdnju i zagrlio me.
- Ajmo baciti briškulu za uvod. Ti i ja protiv njih dvije. – i spustio je poljubac na moje čelo.
Shvatila sam koliko mi godi njegova fizička blizina. Osjećala sam se sigurna u tom medvjeđem zagrljaju. Cijeli je život radio nešto što je zahtijevalo fizičku kondiciju i to se vidjelo, a opet, bio je tako nježan.

I bacili smo briškulu. Tata i ja smo ih slistili. Monopoli je prošao u beskrupuloznoj borbi za hotele. Tamara tu uvijek pobjeđuje. Ta, ako se ulovi financija i u životu, biti će milijarderka. A ja ću biti i dalje njena voljena sestra. I neka joj je sa srećom. Neka ti milijunčići počnu stizati što prije.

Došla sam skroz do tu i shvatila da nisam završila priču o Jadrankinom rođendanu. Stala sam kod našeg odlaska sa parkirališta kada je Zdravko kidnapirao Andreu. Mobitelima smo se dogovorili kamo ćemo dalje. Završili smo na Preluci. Mi smo došli zadnji, kao i svaka primadona koja se poštuje. Ono što sam tada vidjela puknulo me je u želudac svom snagom. Zdravko je stajao naslonjen na auto, a na njega je bila naslonjena Andrea. Glavu je naslonila na njegovo rame. Taman kada smo ušli na parkiralište Zdravko se sagnuo i poljubio ju. Ona je ruke stavila oko njegova vrata. Nije se ni potrudila odmaknuti. Izašla sam van s polu osmijehom na usnama. Bila sam potpuno ukočena i tako ljuta da bih ju bila tamo nokautirala, a neću ti ni početi navoditi šta bih sve bila njemu napravila. Prešla sam preko toga s Damirovom rukom na ramenu. Nije to bila ljubavnička gesta. On je jedini iz društva pohvatao sve tragove i došao do najlogičnijeg zaključka. Šapnuo mi je:
- Matea, nalivena je, jedva stoji na nogama. Pusti to sada. – i stisnuo mi prijateljski rame.
To sam i učinila. Pustila sam. Nisam nikoga ni pogledala, nisam se ni osvrnula. Nisam ni s Andreom razgovarala slijedećih par dana. Ona je bila zaposlena, a ja sam bila zaokupljena izgradnjom svoje mišićne mase. Trudila sam se ispuhati do razgovora s njom.

Čule smo se telefonom dva dana poslije toga i dogovorile se kada ćemo se naći. Prespavati će kod mene. Odnos nam je inače super. Super je od kada sam zamolila Denise da ju premjesti jer ne mogu raditi s njom iz osobnih razloga. Denise nije puno zapitkivala, uzela je za razlog činjenicu da me Andrea ne shvaća ozbiljno jer se dugo znamo. Blago meni. Iako, možda je to istina. Možda me zbilja ne shvaća ozbiljno zato jer me pozna i ne bi me mogla poznavati na ništa intimnijoj sferi.

Lori

Lezbijska organizacija Rijeka "LORI" osnovana je 19. listopada 2000.g.
Cilj udruge je informiranje i ...

više o lori

Volontiranje

Organizacija koja cijeni svoje volontere i volonteri koji cijene sebe i svoj rad su ključni element uspješnog partnerstva.

priključi se

Podržite nas

Podrška, informacije, savjetovanje.

Podržite LORI

Kontakt

Janeza Trdine 7/IV, 51000  Rijeka
+385 (0)51 212 186
+385 (0)91 593 4133
+385 (0)91 493 4133
loricure@yahoo.com

Copyright © 2010 LORI, All Rights Reserved